Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Ne daj, bože! — graknuše seljaci. — Ne govori tako, ako boga znaš! Aksentije Smiljanić istače se naprijed: — Ako je tvoja volja, popo, i tvoj blagoslov, da uzmemo dobru ženu dadilju, ili da ga damo kakoj babinjari da ga
— viknuše seljaci. — Dobro! — reče pop. — Ali djetetu treba sisa. Stanoje Gluvić stidljivo iziđe naprijed: — Da prostiš ti, popo, i vi, braćo, vi svi znate da se moja domaćica prije dva mjeseca pobabila.
— Evo me! — Znam! A kamo te u crkvu da pjevaš? — Nijesam pijan da pjevam! Pop ustuknu jedan korak, naže se naprijed, pa začkilji i gleda u učitelja. — Šta me gledaš? — Ništa! — veli pop. — U crkvi se pjesmom slavi ime božje.
Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— A meni vjetar nanosi dah planinskog sijena. Znači da ta krčma ima i štalu — dosjeti se magarac. — Naprijed, junaci — komandova čiča. — I prve i zadnje noge u trk! — njaknu magarac... — I moj džak ukorak! — frknu mačak.
Obojica dobro otvoriše oči i polako krenuše kroz kukuruze prema mlinu, Šarov naprijed, a Tošo iza njega. Tek što su izišli nakraj njive, ugledaše na maloj zaravni pred mlinom gomilu kokošaka i vrabaca i
— Šarove, pusti me naprijed, a ti se sakrij iza mojih leđa, pa kad Žućo jurne ovamo, skoči i dočekaj ga. Šarov prileže na ivici kukuruza, a mačak
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
sa krštenja kući, on bi trebalo da unese kumče tako što ulazi u kuću desnom nogom i da pri tom kaže: „S desnom nogom naprijed, da se sinovi rađaju, a djevojke udavaju.
, Putovi kulture, Matica Hrvatska, Zagreb 1960, s. 239. ² Golubović, Zagorka, Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb 1981, s. 136. ³ Cvijić, J.
, Kuvada, Etnološko društvo Jugoslavije, Beograd 1964. Golubović, Zagorka, Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb 1981. Gordić, R. P., „Kletva devojke iz narodne poezije“, Jugoslovenski rasvit, 3, Beograd 1934. Grbić, S. M.
Fromm, E., „Teorija materinskog prava i njena relevantnost za socijalnu psihologiju“, u: Kriza psihoanalize, Naprijed—Nolit, Zagreb—Beograd 1989. Fromm, E., Zaboravljeni jezik, Matica hrvatska, Zagreb 1970. Fromm. E. and M.
Matavulj, Simo - USKOK
koje im, u času nevolje, laskahu, postupahu maćinski, s gorčinom u duši, ali s neslomljenim pouzdanjem u sebe, stupaju naprijed.
Hvala! Riječi je naše izgovarao zanoseći. — Hajd, naprijed, u ime božje! — viknu knez i povorka se uputi istim redom, samo što uskok iđaše odmah iza popa.
Ženske pristupahu da mu ljube ruku, ali se on branjaše. Najzad stari ban graknu: — Haj’te, ženske, naprijed! Milice, Anđe, Gorde, Kiće, haj’te doma! Kažite babi da joj vodimo gosta, dobra gosta, vaistinu!
Jedan je da se borimo ovako s mjesta, da se nijedan ne kreće lijevo ili desno, naprijed ili natrag, osim što je slobodno povijati se.
Drugi je, da se oba protivnika miču po volji, da zaskaču, ili idu naprijed, ili natraške, kako god hoće! — Ja ću da zaskačem — veli Labud. — To je po crnogorski!
— Ne! To bi bila sramota!... Dakle, mladoženja javi svakojem svatu osam dana naprijed kad će biti svadba; svaki treba da donese po pecivo, a njihove žene po pogaču i bocu rakije ili vina.
Budite naredni! Ako su hrišćanski čobani, dobro je; ako li su Turci, onda oganj i zagon, pa što dadne bog! Naprijed trkom! Trkom potekoše od nadomak vatre, pa on naredi da stanu, a sam pođe naprijed.
Naprijed trkom! Trkom potekoše od nadomak vatre, pa on naredi da stanu, a sam pođe naprijed. Oko vatre sjeđahu četvorica oružana, podbrijana i pod fesovima, te ne mogaše razabrati ko su. Stoka je pasla nalijevo.
Milićević, Vuk - Bespuće
ulazi u duše, diže ih, kreće ih, buni ih, sa nadama, željama, ambicijama i svim onim nemirom koji zatalasava i goni naprijed; on strahuje od vjetra koji prolazi drsko i izvidnički kroz sobe, da mu ne odnese taj zamrli život, da ne donese
I on je zastao, ostao tako stojeći, ne idući ni naprijed ni natrag, s prezrivim osmjehom prema sebi, sa rukama na leđima, osjećajući gorko svu bijedu i glupost svoga položaja.
neki napola slijepi i krezubi starkelja; nekoliko djece pomagahu ga pištavim i neskladnim glasom, i utjecahu mu naprijed što je staroga ljutilo.
Radičević, Branko - PESME
Ta zar su se zaman samorili? Zar da s' vrate baš i bez plijena? „Ta naprijed!“ svi veselo zbore, Ponajviše Milun četovođa, Nešto mu se srce razigralo, Kô da ide zadobiti carstvo: „Za mnom,
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Ipak je strikanu najteže padalo da kočijaši, kad bi se putovalo nekud u okolinu, na crkveni sabor. Sjedi on sam naprijed, švićka kamdžijom, a na metar ispred njega ljuljaju se sjajne okrugle Marijanine sapi.
Tako smo, iz jeseni u jesen, uz kuckanje kiše po eternitu, lagano rasli i prodirali naprijed. Sa polomljenih alatki prelazili smo na ratne dopisnice i obična pisma, otkrivali rijetku ljubavnu poštu i zabezeknuti
Kad smo, napokon, krenuli naprijed, seljačak se prisoši uza me i, kad se u razgovoru malo raskravi, on poče da se povjerava: — Jesi li ga čuo: imaš,
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Kad ujutru svanu, kralj podranio i naoštrio nož, otvori sobu u kojoj je Grbo, pa reče: — Naprijed, Grbo! Što si živio, živio: više me nećeš mučiti.
— Da hoćemo li u četvrtak? — Ne, pope, ako boga znaš! Da li ja ne kosim livadu u ta dan? I tako naprijed sve do neđelje, pa pop, videći što je i kako je, reče im: — E, braćo moja, vi se bracki dogovorite, pa kadgođ rečete,
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Gdje god stigo, neko bi rekȏ: „Ribica dobra živi daleko, naprijed, mornaru lijepi!“ I najzad Mačak, pobjednik mora, stiže do zemlje ledenih gora, u kraj surove klime.
“ Ne sluša Mačak, već kliče žarko: „Povratka nema, naprijed, barko, raširi jedro-krilo! Nek vječna mladost pobjedu slavi, borim se za nju ko junak pravi, takvih je uvijek bilo!
“ Sjeti se Mačak starine drage, pa juri naprijed sa više snage, vjetar ga pjenom pljuska. U ljutoj buri lađica-čigra na grivi vala pomamno igra, lagana lomna ljuska.
kad na grani, nešto čuči, more mani, ni u snu se to ne snilo: strag lepeza, naprijed šilo! Ni jednome ne bi milo! Povikaše svi u mah: „Ko si, kazuj sad odmah, jer nas grdno hvata strah!
“ Četir druga, sreće loše, u planini omrkoše, Mamuzar je, tužna lica, bio naprijed izvidnica, popeo se na jeliku, pa povika: „Kukuriku!
“ Svi viknuše: „Dolje slazi, prema svijetlu naprijed gazi!“ Prišli svijetlu, gledaj čara, tu koliba stoji stara, kroz prozor im pogled
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ni ostali ne izgledahu sokolastiji od svoga vođe. Vidjelo se lijepo: „E im se mrijeti neće, al’ jest nešto što ih naprijed kreće.
“ Zatijem, diže struku na glavu i momačkijem korakom stade se peti. Nije kročio sto puta a mećava zavija. Kako naprijed ona sve to jača. Serdar doviknu nekoliko puta, svojima da hitaju e će ih on stići.
„Lagano, dijete, ne prenagljuj, jer će nam svijem pogibija pući!“ „Ono su dva Adžajlića, ona dva naprijed; moji stari krvnici. Ostali... jadi ih znali svijeh...
Beg i đogat pod njim ljosnuše kao da ih grom bješe svalio. „Ha vlasi!“ graknuše Turci smičući vele puške i potekavši naprijed u buljuku... Plotun ih dočeka a drugi im se osu s pleći. Dvojica samo padoše. „Ha ko je Ozrinić!“ „Ha ko je Njeguš!
“ viknu Imbro. Snažno Ture izvuče u čas Imbra ispod mrtva konja. Naramajući pođe Imbro naprijed; ne šće svrnuti u goru, kao onaj što ga izvuče. Dim gusti srete ga.
Imbro se sagne, izvuče pušku, nategnu je i pođe dalje. Naprijed praskahu puške i pokliči se čujahu da se razlijegalo planinom.
Najprije stade lagano svrdlati njim, pa kad nešto ga uđe svrdlo je jače, i sve što naprijed to jače. Ranjenik je s početka stenjao, pa glasnije jaukao, dok najzad bolovi mu istiskoše strašnu, čisto zvjersku riku.
Pošto se ljudi nešto dogovarahu, počeše se ponovo primicati ali još sporije. Kako naprijed sve to laganije, čisto je iz daleka izgledalo kao da broje stope.
Kad se Gospodar primače, ljudi poskidaše kape, a zatutnjaše puške, da se, štono rijek, nebo prolamalo. Naprijed je išlo nekoliko perjanika. Vladika, u svešteničkom crnom odijelu, na bijelu konju. Do njega jahaše njegov veseli đakon.
?... Ništa, naprijed! govoraše on. Po tome možete vidjeti da je dosta junačan. Meni se vrzlo po pameti sve što sam čujao o Crnoj Gori.
„Ma, meni se čini da se on zagleda u te, a ti u nj, pa...“ Stana hitro da ustane, a on, valjda znao naprijed da će to ona učiniti, pa još hitrije uhvati je oko pasa. „Ne’š pobjeći valaj, po čuj! Čuj sad...
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— reče u šali oni kad rakiju popije iz vrlo male kupice. Sve ti natrag, a pete naprijed! Ubilo te jajce od kantara! Umro od studeni na Ilin-dan! B) POREĐENjA A) PRAVA 1 BILjEM Visok kao bor.
Drži riječ kâ i rešeto vodu. Zna za stid kao kuja za post. Zna plivati kao brus. Ide naprijed kâ i komad u šaci. Ima kao u kukavice gnijezdo. Ima pameti kao samar svile. Ima para kao žaba dlaka.
da bi mu se vazda kupili na punu sopru (sofru), na dobru volju, na pošten glas, na svijetal obraz; dosad, dobro a u naprijed bolje, a podrži mu ih, jaki Bože, i ovako.
za zdravlje i dobri život domaćinovi' pirnica i uzornica, koji gođ se junak danas ovdje desio, svakoga bog pomogao i u naprijed pomakao, koliko je volja i milost njegova, da bog da!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
72. Odleti pata i doleti pata, i donese dva ivera zlatna. 73. o klinu visi, o zlu misli. 74. Naprijed vile, u srijedi bure, ostrag slinac. 75. Naš mrkonja u košaru uđe, a rogovi mu ne mogoše. 76.
” U toj misli idući srete jednu babu i upita je ima li đe takijeh đevojaka, a ona mu odgovori da ima naprijed u onoj gori jedna kuća bez vrata a samo jedan prozor na kući kroz koji se ulazi i izlazi, i u toj kući da ima taka
Tek što babu vidi, upita je što je ova gora ovaka, a ona mu | reče da pristupi naprijed pak će znati. On pristupi i baba ga uvede u nekaku avliju ograđenu kostima junačkijem, a po avliji toliki ljudi mutavi
” A on mu reče: „Lasno ćemo ih ukrasti, pusti ti mene.” Pa onda otide pobrzo naprijed, pa izuje jedan opanak, pa ga baci na put kuda će udariti onaj s bravima, pa se sakrije ukraj puta.
” Čuvši to sinovac otrči opet naprijed, pa i drugi opanak izuje i baci na put, pa se opet sakrije. Kad onaj s bravima opet naljeze, i vidi još jedan opanak,
Novci se ne ištu naprijed, nego samo imena od prenumeranta za koje su skupitelji uvjereni da će knjigu odmah platiti kad je prime.
Novci se ne ištu naprijed (a ko hoće može ih poslati), nego ćedu se knjige svakome (ko novaca nije naprijed poslao) poslati per Nachname; zato
Novci se ne ištu naprijed (a ko hoće može ih poslati), nego ćedu se knjige svakome (ko novaca nije naprijed poslao) poslati per Nachname; zato neka mi svaki i javi kad da mu knjige pošaljem.
Pisma sa prenumerantskim imenima i novcima (ako ko naprijed bude novaca slao) neka se i sad, kao i do sad, iz carstva Austrijskoga šalju upravo na mene (Anna Karadѕchіtѕch,
Ako bude ko novaca naprijed poslao, tome ću podvozni trošak ja odmah ovdje platiti za knjige. Ja molim svakoga prijatelja i rodoljuba, kome ovaj
Putujući dođu na nekaku | veliku rijeku i nemogu prijeći, tače štapom a rijeka se razdvoji, i pasaše. Idući naprijed nastupe na gomilu vukova, te vuci napanu na njega i na vjerenicu mu da ih rastrgnu; ali kako koji nasrtaše tako ga on
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
„Evo, - reče slatkoglasni angel - sad će vreme biti od odiha, što vi kod vas noću nazivate.“ Naprijed mi raskaza javljenja koja će se u njem pokazati, dok odjednom svu nebesnu sferu prikri šator čistoga kristala, no
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Koračao je naprijed, sve dalje i dalje, ne čujući za sobom uporno, nervirano zvonce bicikla: u velikom luku zaobišao bi ga biciklist
I mogu ti tačno predskazati kako priča dalje teče. Poslije duljeg ili kraćeg vremena ošamućenosti, mladić kreće naprijed. Obilježen je tim iskustvom kao nekom ahmedijom oko čela. Uljepšan svojim bolom, fatalno označen svojom krivicom.
Čovjek mora juriti uvijek naprijed za uspjehom, čak i kad mu se neće. I u ovome, kao i u tvojoj violini, kao i u svemu drugome, ako se misli nešto
Parbenici su koračali naprijed, utihnuli, ponešto malaksali i oni, zagledani u zemlji preda se, ne baš zadovoljni, ali ni sasvim nezadovoljni,
„Ali glavno je ideja, zar ne?” . — Slijedite me. Moramo poći nekoliko stoljeća naprijed. Jer ovo je fantastični roman, podvrsta romana budućnosti... Učinjen je epohalan pronalazak.
krajnje mučaljiv: osim najkonvencionalnijih riječi, običnih „da” i „ne” i „možda” i „kako hoćete“, kojima se ekspedira i naprijed tjera takozvani svakidašnji praktični život, u stvari nikad ništa nije ni rekao!
Napustio je staze nasute šljakom i izbio na ravan širok put koji se pružao pred njim prav kao lenjir. Gle: vodi uvijek naprijed — a ne dovodi nikamo! Kako je to lijepo!...
Istinski se umjetnik boji svoje smionosti. Treba biti na oprezu prema onima koji istrčavaju naprijed noseći transparent svoje originalnosti.
Zrelom, poniznom mudrošću. Ima jedan momenat kad popusti u nama težnja ustremljena naprijed i započne težnja zadržavanja i usporavanja trake vremena.
Te tako, kamen temeljac amo, zubni kamenac tamo, svijet, i bez našeg učešća, ide nekako naprijed! Zadnje tabake s Malim oglasnikom uzeo sam preda se na koljena.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Tek što babu vidi, upita je što je ova gora ovaka, a ona mu reče da pristupi naprijed pak će znati. On pristupi i baba ta uvede u nekakvu avliju ograđenu kostima junačkijem, a po avliji toliki ljudi mutavi
još evo ovo dobro upamti: na prvom konaku ne noćivaj nikako gdje te akšam zateče, no ja malo prije rastovari ja malo naprijed proćeraj pa konači.
Kad ujutru svanu, kralj podranio i naoštrio nož, otvori sobu u kojoj je Grbo, pa reče: — Naprijed, Grbo! Što si živio, živio; više me nećeš mučit.
I tako se okladiše u stotinu zlatnijih cekina, i rekoše koga najprije sretu da im o tome sudi. Idući malo naprijed, sretoše na konju đavola, koji se bješe pretvorio u kaluđera, pa ga zapitaše da im kaže ali je bolja pravda ali krivda.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Oko njih žamore zatresene grane, a s mora šum se razliježe. Idu mirno naprijed, nikoga ne sretaju, niti su kome na dogled.
Jutarnji lahor prestao je, pa lađe po pučini čekaju svježi maestral da duhne da ih naprijed potjera, a oko rata ribarice straže ribu, dok s kraja ribari, opasani debelim konopom, s nategom potežu mreže.
Biće da mu i krmilo već ne služi! Antica, gonjena jezivim strahovanjem i crnom slutnjom koju oluja povećava, ide naprijed, no dospjevši na krajnji rat škola, nema kud dalje, — ustavi se; vjetar je udara sa svih strana i zameće se s laganim
me spazi, ustavi se, pa se obazrije ka onoj drugoj, slabijoj; časom stoji, sumnjivo gledajući u me, kao da misli bi li naprijed pošla, ali, kad je čula staričin glas, slobodno pristupi k njenoj ruci.
Litija se naprijed kreće i ostavlja za sobom vonj voštanica i zadah starih tunika, a prati je oštri vonj morske oseke i suva žala.
I onako počeo je juče duvati vjetar i pomalo oblači se. Ide naprijed, a za svakih nekoliko koračaja kao obezumljen u nešto se zagleda.
— A što ćeš, brate, — teši ga Lazo, — tako ti je u svijetu... Svako se tura naprijed kako ko može... Ono jeste bolje onome što je jači i obrtniji, ali kao da i oni nijesu zadovoljni: tuži se mjerač, tuži
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
ukrštaju se u letu, lome se jedna o drugu i šušte u tananom i mekom šumu povrh njihovih glava, a njih troje, starac naprijed, krava za njim, za kravom Vujo, promiču čaršijom lagano i ujednačeno, stopu za stopom.
Jablan, koji je svojim razglašenim junaštvom zatvorio cijelo Zmijanje, ponosito bi se odvojio od goveda, izmakao bi naprijed, pa bi gromovito rikao, bukao, kopao nogama i zadrto raznosio zemlju rogovima. i Relja je kao rastao, širio se.
Njima se smrče pred očima. Snijeg ih je sve jače zasipao, mećava im je disanje zaustavljala, a oni su grabili naprijed, posrćući i zanoseći se. — Ideš li, rode?
— Naprijed, Vujo! — uzviknu Relja, prikupljajući svu snagu, kao da će se s nekim u koštac hvatati. Za časak se opet nenadno diže me
— Hajde ti naprijed! Približih se lagano na prstima i izvirih iza gornje strehe. Kod kuće je! Podnimio se na obje ruke i odbočio na gole,
A udario sam po gori barjake i ostavio razapet čador, nek vide Majdanci da baš ide za mnom vojska, a ja kô gerenalina naprijed izmakô.
Ćipiko, Ivo - Pauci
a kuljav... Ha! — I naduši se smijati... Ma zbilja — opazi, — što će ono meso na njemu što ne treba? Rade umuče i ide naprijed, poprijeko planinom; Maša ide za njim i, gledajući u njegove stope, čudi se što cvijetna trava za njegovim stopama ne
Ali prijatelji Radivojevi nađoše mu se u nevolji, opkoliše ga i, skupljeni, u gomili, prodiru naprijed. Petar ih ustavlja, a komšija Pavao, pijan, kome se već davno zamiču oči za Cvijetom, ljutit što ga Radivoj preteče,
Bi li dalje pošao? Ali, opazivši pod vrhom, nad sobom, da se nešto u snijegu crni, kao golem povaljeni panj, pođe naprijed. Sada je već blizu.
Gazeći preko nje, malo po malo upada u blato i teško vuče noge za sobom, ali sili se i ide naprijed, a sve više i više zapada.
— Fala ti, Rade! — veli mu Ante. — Da ne bi tebe, nikada kraju! Rade pođe naprijed. Prolazeći mimo ikonu svetoga Nikole hrišćanskoga, prekrsti se po navadi.
On bi izmijenio s njime pokoju riječ, dok bi došli do njegove ograde. Najposlije ostade posve sam i odmicaše polako naprijed... Osjećao je u sebi zadovoljstvo i milinje, pak se rado ustavljao kod džbunova cvijeća i stabala.
Ivo zastade zamišljen i gledaše za njima. — 'Aj'mo! — javi mu se brat. I oni pođoše naprijed, k svojoj kući. Kako mu je dolijalo čekati večeru, iziđe pred dućan da se rashladi.
— s uvjerenjem reče mladić, zamahnu nogama, pozdravi i odjaha putem. Ivo je polagano pošao naprijed. Duvala je mlaka južina, tresla granama i oblijetala s hukom oko mrkih maslina.
Ali što da ti govorim? U sebi nosim nešto neprijateljskoga, nešto što me goni naprijed i ne da mi da se smirim. — Da si čime zabavljen, kakvim poslom...
— Dođi k meni! — drhćući od uzbuđenja, šapće joj kad se primakla. Ali djevojka čini se nevješta, pa korača naprijed. On ime za njom, prati je u hodu i u misli, i čini mu se da nigdje neće bez njega. — Dobra vam noć!
'Ajdemo! — šapće joj, i rukom je obuhvati oko pasa. Već se ne čuje ni zvuk harmonike, ni žamor čeljadi, a jednako idu naprijed. Dolje, kod mora, instinktivno nađoše zaklonicu od vjetra. Ustaviše se i prisloniše uz među. Ćutke drže se za ruku.
I htio bi nešto... Ali sumnja u sve ono što vidi, to osjeća, j ne da mu mira, i — ide naprijed. A noć je nadošla. U njoj redovito zamire mu misao, i besvjesno javlja se život— život mlad, vreo, sa zdravim nagonom,
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
A natrag ne može od ovi zatvarač. Đe će, siroto, nego gurne naprijed i vikne: uh — i ode onamo đe si ga namijenio.“ — E, vala, znaš, ti ne možeš da živiš, a da ne „prećeraš“!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
On ume da doskoči podmuklom Turčinu i da izbegne smrt. On izgovara one reči koje imaju dubok smisao: Ako tamo kud naprijed nemam, ni natrag se nemam kud vratiti. Natrag se nije moglo, jer je tamo bila tamnica, mučenje, smrt.
Kad joj reče, kâ da posiječe, te pod sobom konja ustavila, naprijed mu ni kročiti neće, pa Latinka svekru progovara: „Mio svekre, Crnojević-Ivo, Maksimu si sreću izgubio, kako s̓ drugog
ti, svekre, bogom ti se kunem, ja ti vraćaj blago sa jabane, sa vašega vojvode Miloša, te udari na Maksima tvoga, jal̓ naprijed ni kročiti neću, baš da ćeš mi oči izvaditi“.
No me ču li, đuveglija Makso, brže vraćaj sa jabane blago! Ako l̓ blago povratiti nećeš, kunem ti se bogom istinijem, naprijed ti ni kročiti neću, no ću dobra konja okrenuti, dognaću ga moru do obale, pa ću vatit listak šemišljikov, a moje ću lice
Al’ da vidiš, moj brate Mujaga, da ti vidiš s jele gledajući! A naprijed pred svatov’ma, Mujo, u crvenoj čohi vedeničkoj, tuda idu devet konjanika, a pod njima konji alatasti, a naprijed junak
A naprijed pred svatov’ma, Mujo, u crvenoj čohi vedeničkoj, tuda idu devet konjanika, a pod njima konji alatasti, a naprijed junak na alatu, riđih, Mujo, do ramena brka, panuli mu do malih pušaka, neobična oka i pogleda.
Pa da vidiš, moj brate Mujaga! Za njima je sedam konjanika u zelenoj čohi vedeničkoj, u zelenu, na zelenim konjma, a naprijed junak na zelenku, smeđih, Mujo, do ramena brka, i u njega pali do pušaka. Pa da vidiš, moj brate Mujaga!
Za njima je do pet konjanika, sve u crnoj čohi vedeničkoj, sve u crnu, na vranijem konjma, a naprijed junak na vrančiću, crnih, Mujo, do ramena brka, panuli mu po malim puškama, sjaju mu se toke kroz brkove kano mjesec
Pa da vidiš, moj brate Mujaga! Za njima su do tri konjanika u bijeloj čohi vedeničkoj, a pod njima konji đogatasti, a naprijed junak na đogatu, plavi su mu do ramena brci. Pa da vidiš, moj brate Mujaga!
Što za njima sedam konjanika u zelenu, na zelenim konjma, moj Alile, moj brate rođeni, ono ti je sedam daničića; a naprijed junak na zelenku, smeđih, brate, do ramena brka, panuli mu brci po puškama, ono ti je Daničiću Buro; ono su ti sve
A kad dođe na most na Bojanu, dočeka ga hodža i kadija, pa ovako njemu govorahu: „Ne naprijed, Vuksane vojvoda, jer si svoju izgubio glavu!“ No besjedi Vuksane vojvoda: „Čujete l’ me, hodža i kadija!
“ No besjedi Vuksane vojvoda: „Čujete l’ me, hodža i kadija! Ako tamo kud naprijed nemam, ni natrag se nemam kud vratiti“.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Naprijed, Sivče! Magarac samo u neprilici mače svojim himalajskim uvom iznad bihaćke ravnice kao da dalekim zvijezdama nad sobo
Kad su zidovi od pletera dostigli Stričevu visinu, Lazar Mačak naredi: — Sad postavljamo krov. Naprijed, momci! Krov je napravljen od jakih zelenih grana s lišćem oborenim nadolje da bi se niza nj slivala kiša.
On je komandant, vođa družine, čitave čete, a takvi se ne smiju ničeg bojati. Hrabro, dakle, naprijed. Upalio je baterijsku lampu i četveronoške se uvukao kroz tijesan otvor u pećinu.
— Šta je? — šanu Mačak iza njegovih leđa. — Nekakva jama, šta li je — progunđa Jovanče u nedoumici, pa se nagnu naprijed i poče da šara lampom po nečem ispod svojih nogu. — Pazi ga, voda, jezerce.
Postaviće zasjedu na zgodnu mjestu i odatle osmatrati. Ni ptica mu neće promaći. Ušuljao se starina u šumu i krenuo naprijed plašljivo se obzirući. Pod gustim svodom starih bukava još uveliko je bilo mračno.
Pobiše kamenjem! — Naprijed, nema povlačenja! — povika knez Valjuško iskačući iz jame i rušeći se prema logoru poput usova.
Iznenadan povik čisto mu pokosi noge, ali ga u isto vrijeme strah tako udari u leđa da je skoknuo naprijed poput zeca. — Stoj, stoj! — prasnuše za njim još dva povika, ali je dječak poput vihora šibao kroz nisko šikarje.
Stric je šutke grabio naprijed, dok odjednom kao da se nešto dosjeti, pa prezrivo pljucnu: — Ih, Maričine jabuke! Dala mi je samo jednu šugavu
— Kad li ste samo iskopali tu rupu, đavo vas odnio? Mačak upali fenjer i dodade ga Jovančetu. — Eto, pa ti idi naprijed, a ja ću ostati posljednji da ponovo namjestim trn i prikrijem ulaz. — Ma kolikačku su samo rupetinu iskopali!
— začudi se Jovanče. — Tamo u onoj divljini sigurno nikog nema. Ubrzo mala povorka krenu preko podzemnog jezera. Naprijed je išao Mačak s fenjerom. Posljednji je bio Jovanče.