Upotreba reči nauman u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Pravo mi reci — reče Aleksa Milošu — šta si ti nauman s devojkom? — Da je vodim kući. Aleksa skoči. — To nećeš! — reče on, a oko mu senu. — Ko je vlastan mojim detetom?

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Ja sam i sam nauman da, koliko-toliko, pomognem narodu u tom pogledu, te sam počeo pisati delo: „Štednja u našem narodu u starom veku”; a

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Jedne jeseni čiča Pera mi saopšti, da je nauman ovu zimu zimovati kod ćivota svetoga kralja; zatim, druge zime, ako Bog podrži, rad bi bio da se ispašta u Sv.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Zbunio ga sinovljev poklič i stao ukočeno kao stup. Ni da korakne napred, ni da izrekne kakvu reč. A nauman je bio da uđe odvažno, da prvim svojim držanjem osvoji svoju domaćicu i Spase sebe od njenih prekora.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Kog beda rađa, bedno umire! I kakve vere može imati Ko je u silu samo verovô? GLAVAŠ: Siromah! A što si ovde bio nauman? ISAK: Da skačem dole...

GLAVAŠ: A sad? Šta si otsada činit nauman? ISAK: Sad neću s grobom, sad ću sa tobom! Jače je srce i od starosti, A za osvetom žŷdi strahotne Poznaje onaj

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti