Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Udariše mu i suze od muke, a on ih rastrlja pesnicama, promrmlja nešto, pa opet najlak giga naviše... Ne kida se on toliko. Dugo je do podne — stići će kući; a može gde još i prospavati.
Popa nestade. Niti se znade kud ode ni šta bi od njega. Ama da rekneš da je što šušnulo... ništa! Ide on opet najlak nasipom, ide... Dok ti njemu spade s leve noge jedna pranga. On je uze u ruku pa pođe malo brže.
— Noćas li, reče, videše se? — Noćas! — potvrdi Vitomir, pa ode najlak naviše, a nešto se smetni. Gazda Trpko uđe u mehanu, pa viknu svoje momče: — A be, dete, donesi mi onaj pusat!
Sava i Nikola pođoše najlak peške za njim. — O, brate, ala me onaj danas naljuti — jesi video samo! — reći će Sava. — A što se ti, opet, kidaš?
I sva ta gomila ljudi krete se dole u opštinu. Radoš, presustao koje od straha koje od bežanja, pa ode najlak kući. U donjem je kraju sudnica opštinska i odmah do nje mehana.
— Goni te ovce gore u gaj! — poviknu Živan, pa se vrati u kuću kao smušen. Ona se uputi najlak s ovcama naviše, pošav u gaj što beše odmah iznad kuće. Počesto se obzirala i osluškivala.
Kmet i još njih dva-tri puše na kratke čibučiće. Kmet legao potrbuške, pa se nogata najlak; u rudi mu nekakav patrljak, te šara njime ispred sebe po zemlji.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Zbogom, Lazo sinko, zbogom! — reče Marinko. Pa ga potapša po plećima, okrete se i ode najlak. A duša mu se smeškala: — Ovaj je pečen! — zašaputao je on. — Ja sam podstakao ugarke... biće vruća mesa!...
— Hajde ko hoće! I počeše se razilaziti u gomilicama. I Stanko se diže, uze Jelicu za ruku pa pođe najlak... Osećao je umor i klonulost... I nikako ne može da se osvesti, da dođe k sebi i da razume sve što se desilo...
— Ne marim. — Nimalo? — Nimalo. — I... svejedno ti je? — Svejedno!... — Dobro, idi sad! Ona se okrete i ode najlak. On pogleda žalostivo za njom... I što je ona više odmicala, njemu sve žalije...
A ja se živ ne dam svezati!... Zbogom! Pa poljubi one drhtave ruke, uze šaru po sredini, pa ode najlak, ne osvrćući se... Svi gledaše i videše kako zamače u lug, ali niko ne pokuša da ga zaustavi.
— Tako, Srećko. — Dobro. Zbogom! Deva priđe te odseče jednu divlju lozu, koja se vila oko jednog drveta, i ode najlak, praveći gužvu. Harambaša pogleda po družini. Svi ga pogledaše radoznalo... — Zovni stražu! — zapovedi on.
Zbogom! Pa mu okretoše obojica leđa i odoše. Ivan zinuo od čuda... Kad ih nestade s očiju njegovih, on se krete najlak kući, duboko zamišljen. Neka ga jeza hvatala od popinih reči... 15. DVA OCA Miloš se bio strašno poplašio.
Matavulj, Simo - USKOK
Lani si mi dobro pogodio sve! Knez odsiječe s pleća veći dio mesa, pa ga stavi u opću zdjelu, pa stade najlak otkidati sitne zalogaje i stade pitati domaćina: — Ovaj je tvoj, to znam, no mi reci, kakve bješe dlake i rogova?