Upotreba reči najobičniji u književnim delima


Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

— Ne, nije to realističnost, nije to smisao za stvarnost, dragi moj! To je najobičniji vulgarni empirizam, naprosto tvoja nesposobnost da ma koji problem teoretski shvatiš ! — He, što ćemo!...

Pomislio bi: bog zna što. A kad tamo — najobičniji mlinac za papar! — Ti me iznenađuješ, Mato! U tebi drijema literata, čitav literata! Jedan tanan psiholog, analizator!

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

da ostaje bajka. To je najobičniji rečenični model: „Ko ostaje? – Rekao je da ostaje majka“. Stoga je u pravu Jovan Hristić kad u predgovoru izabranim

i rečenice u kojima se, na primer, mitske zvezde međusobno gledaju „krišom da nebo ne vidi“ i, s druge strane, najobičniji, razgovorni obrti koje svakodnevno na gradskoj ulici i u prolazu čujemo, a u onim „velikim zelenim vremenima“

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

ŽIVKA: Pa, kazali su mi. NINKOVIĆ: Gospođa Draga, dok je bila ministarka, nije htela ni najobičniji korak da učini dok se sa mnom ne posavetuje.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

Jedan od tih, lirski pesnik nije umeo u školi da reši ni ovaj najobičniji računski zadatak, iz niže matematike: „Kad ti dnevno zarađuješ pet dinara a trošiš dvadeset, kolika je to razlika na

I kao što iskustvo uvek donosi razočarenje, tako se to i kod ove moje ljubavi desilo. Uostalom, razočarenje je najobičniji i obligatan kraj sviju ljubavi. Moje sedme ljubavi, za divno čudo, ne sećam se.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti