Upotreba reči najopasnije u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Zakleo bih se da neće doći bez kakvog bilo glasa... Stanko izdade zapovesti šta koji da čini. Sebi je namenio najopasnije mesto; ali zato oko njega behu: Nogić, Surep, Zavrzan, Zeka, Jovan i Jovica... To su bile sigurne ruke i oči.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

i tri dana to je po nekad večnost; i da sam ja imao toliko uživanja sam bih večeras svečano tražio da mi odrede najopasnije mesto pa ma izgubio glavu. Eto recimo, spavam ja i probudim se i vidim da sam dvadeset i tri dana bio oženjen.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Usled svega toga je ovde bilo najbogatijih i najsilnijih begova u celom centralnom tipu. Držali su mnoge sluge, najopasnije tipove, koji su izvršavali njihove naredbe.

Sremac, Stevan - PROZA

— A gde si to pao, blago meni? — Na trotoaru. — E, ’oće to. ’Oće! Sad u maju su najopasnije poledice, pa se omakne čoveku noga; i tada ima najviše smrtnih slučajeva! — reče gazda Radisav pa ustade.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Obrenovićevci šapuću da sam špijun Petra Karađorđevića, pa me često tuže naprednjačkim kapetanima. Zbog takve, najopasnije sumnje, nekoliko puta su me hapsili, držali po desetak dana i puštali, nekad Aćimovim zauzimanjem i jemstvom, a nekad

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Mama-Jumba zaogrnutih plaštem mitskoga ili zaodjevenih u bijelo ruho prividno racionalnoga. A ove posljednje obično su najopasnije.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Najviše, najopasnije da se ona ljulja, izdiže. I držeći se na užetu, koprcajući se, zabacujući prsa i kosu s čela i glave, toliko se ona ljulja

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

U izvesnim trenucima on je spreman da bez kolebanja kidiše na čitavu vojsku, da zagazi u najopasnije sukobe, čak i bez oružja. Ali u drugim trenucima on je junak po svojoj mudrosti, po sposobnosti da prevari neprijatelja.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Trkači će, dakle, biti Potrk, Stric i Nik Ćulibrk. — A ko će na Lisinu, na najopasnije mjesto? — zaškilji Mačak. Svi se, kao po komandi, okrenuše prema Jovančetu. On se samo nasmiješi. — Dobro, idem ja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti