Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Vidiš, Lazo je dobro dijete. On nju voli. Grjehota je rastaviti one što se vole!... A... najposlije, zar si ti jednom učinio nješto preko svoje volje?... Ivan obori glavu. Videlo se na njemu kako se bori sam sa sobom.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Bog s tobom! Kad Radojka posle sve ispriča đedi, on se zamisli, zamisli. Najposlije mrdnu obrvama: — Znaš, snaho, sve je tako! Ama ja sam slušao od starih ljudi da ne valja deci kvariti taka posla.
Matavulj, Simo - USKOK
druma i ledina od poviše Novoga čak do pod Cavtat, sve je to bilo pokriveno lješinama, ranjenicima, oružjem i stvarima. Najposlije uđoše u svoj utvrđeni logor pod Cavtatom, a mi se vratismo u Novi, sa silnijem plijenom.
Eto si čuo da uzeše i vladici!... Ali, svejedno, najposlije! Najmanje je smrti od gladi! Ako se sad smirimo među sobom, kao što se nadam, biće opet plijena dosta.
nego se nadaše da će se to moći svršiti do poklada, ako se o Vasiljevu dne učini umir na Cetinju, kao što se nadahu. Najposlije se uputiše ka Markiši Stevovu, o kome usput Krcun ispriča ovo: — Markiša se mlad oženio, pa kad mu žena za pet godina
Druga mu rodi dvije kćeri, te i nju otpusti. Najposlije i treća mu rodi dvije kćeri! Tada razumjede da je to sudba i da ne može ništa protiv nje!
— Pa šta će biti, najposlije? — Zbog take rabote bilo bi krvi u drugim prilikama, a, dati, zbog smetenoga Kićuna neće! Neka mu dadu barjak, pa
Viđi ti, molim te, đavolje rabote! Đavolja je i ta lacmanska rabota, kao i svaka“... Najposlije zahori se smijeh i učestaše uzvici: „A, udri, Labude, pogani! Udri, mrcinjašu! Udri! Udri! Urte! Haj sokole! Haj žabo!“.
U sredini bješe sto zastrt zelenom svitom i oko njega tri stolice. Najposlije u uglu bješe velik orman i do njega rukomija. Sluga iznese čizme.
Knez Drago propusti da se izređaju i mlađi od njega; iza njega stojahu Janko i Krcun. Kad najposlije pristupi, reče: — Blagoslovi, sveti vladiko, ovoga novog Crnogorca! Evo sam ti ga doveo!
Znaš, meka je srca, pa... Ali, proći će! — A kako bi bilo, gospodaru, da i on pođe sa mnom, ako možeš bez njega? Najposlije i njemu je Anđe rođaka! — Vidiš, to ti je dobra misao, sinko. Neka ide! Neka ostane, ako hoće, cijelu nedelju!
tome; svakoga večera, kad bi Bajica poštonoša ispraznio svoje bisage, drhataše Jankovo srce, pa bi ga spopalo očajanje. Najposlije izgubi san i poče vehnuti, a o svome tajnom stradanju ne pomenu ni vladici!
Janko se nije mogao zanositi tom osvetom, jer, najposlije, Milun je poginuo odvodeći plijen. To toliko da nješto rekne, zapita: — Dakle, biće rata?
— Jeste li zadovoljni? — zapita ga najposlije Petrović. Janko se trže kao da se probudi iza sna: — Oprostite, gospodine, ja... ja... — Razumijem ja to dobro.
Milićević, Vuk - Bespuće
On joj reče neka pričeka. Ona se snebivala i stajala misleći neko vrijeme, pa najposlije sjede na kanape. I on kasnije sjede blizu nje i oboje gledahu na prozor o koji udaraše i lupkaše kiša.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
šta se učini s našijem sestrama kad ne znadosmo ni traga ni glasa kud odoše i za koga se udadoše! Najposlije jedan drugome reče: — Da idemo sestre naše potražiti.
varoši oli ma koga viđeti moglo, jer već treći dan vrljaše po istoj pustinji i nigdje kraja ni konca viđeti ne mogoše. Najposlije dođu porano opet kod jednog velikog jezera, i dogovore se da dalje ne putuju, nego tu kod jezera da prenoće, „jer, —
imajući čim vatru zažeći a braću ne hoteći buditi, pođe malo u pustinju ne bi l' štogođ viđeti mogao, ali nigdje ništa. Najposlije popne se na jedno drvo visoko, pa kad izađe uvrh drveta, pogleda na sve strane ne bi l' štogođ viđeti mogao; gledajući
Carević uzme perce i pođe tražiti Baš-Čelika. Putujući po svijetu od grada do grada tako sve dalje i dalje najposlije nađe svoju ženu u jednoj pećini. Žena kako ga vidi, začudi se pa mu reče: — Za boga, čoeče, otkud ti ovdje?
Pošto to reče, Baš-Čelik odvede ženu sa sobom, a carević opet ostane sam ne znajući što će. Najposlije se riješi da nanovo ide za ženu svoju.
No žena počne svaki dan navaljivati i dosađivati, te čovjek najposlije morade pristati. Zovne on Miloša, pa mu reče: — Sjutra ćeš uzeti štranjgu, vezaćeš Divonju i odvesti u šumu, pa ćemo ga
hrani mrvama, a njenu kćer dade svome sinu, koji se tako vrati na prijesto svojega oca, kao što i svaki božji sud mora najposlije da se zbude onako kako je rečen i kako je i pravo i drago.
Potom maćeha navali na svoga muža da se krava ona zakolje; muž je iznajprije ženu od toga odvraćao, ali najposlije kad se žena nije šćela okaniti, pristane i on na to, i kaže joj da će je u taj i taj dan zaklati.
— Dajem ti ih, onake kake su! — reče bog. I čovjek se opet obradova u srcu svome što je vijek tako produžio. Najposlije, stvori bog majmuna, i reče mu: — Ličićeš mnogo na čovjeka, ali nećeš biti čovjek nego majmun.
— odgovori mu bog. Ali se čovjek i ovde uze češati po potiljku, stade se nakašljavati i oblizivati, pa najposlije reče: — Gospode, daj meni i tih deset godina koje majmun neće! — Dajem ti ih, onake kake su! — reče bog.
uši ne čuju, pamet izanđa, čovjek se obično podjetinji, i tada odista vrlo često liči na onoga u čijih se deset godina, najposlije, bijaše zagledao.
Kupô bi se, a i ne bi, sa sviju strana šuma, pa strašivo da ga ko ne nađe i ne oglobi. Najposlije skine se i sve poostavlja daleko jedno od drugoga.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
je na polju, a išla kiša i snijeg i cigani; a kako se to treće vrijeme zove, nikako ga nije ćeo po imenu kazati, nego najposlije rekao: „Onako kao što se mi zovemo“.
MORA Pripovijeda se da je nekakvoga čovjeka tako morila móra, da već najposlije nije mogao zaspati, i dosadi mu se kod kuće življeti, nego uzjaše na svoga bijela konja i pobjegne u svijet ne znajući
ovako zamađijani ljudi molitvama svešteničkijem (ispod petrahilja) izbljuvali sve one mađije kojima su zamađijani, pa najposlije i samo svoje srce.
(Mrkva) 191 — Manje ima kada metneš, više biva kada uzmeš? (Jela) 192 — Najprije bijelo, pa onda zeleno, a najposlije crveno? (Broć) 193 — Nogama u blatu, a glavom u zlatu?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad to car kaže svome zetu, a zet se opomene, što mu je najposlije kazao pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati, da je on već pobacio ljekarinu, i da više ne
Po tom ga odvede u drugu sobu, u kojoj je za jaslima stajao bijel konj s takumom od suhoga zlata. Najposlije ga odvede i u treću sobu đe je za jaslima bio kulatast konj i na njemu takum dragijem kamenjem iskićen.
Iz te sobe odvede ga u drugu u kojoj je druga đevojka zlatne žice ispredala. A najposlije uvede ga u jednu sobu u kojoj je treća đevojka biser nizala, i pred njom na zlatnoj tepsiji od zlata kvočka s pilićima
je bio, on ih sazva sve u svatove, pak s đevojkom doma pjevajući i lubardajući, i tu ih časti pićem i jestivom, pa najposlije svaki svojoj kući, a on sa svojom mladom osta, i već Bog zna šta je od njih bilo, a sad se spominjalo. 24.
” Mladić kad to ču, nagna se na svakojake misli, pak najposlije zahvali caru na đevojci i pođe s Bogom natrag kako je i došao.
je i bježi natrag, pa ako se ona dosjeti i za tobom počne trčati, baci joj najpriđe vezenu maramu, pa faculet, pa | najposlije ogledalo, onda će se ona zabaviti, a ti onu dlaku prodaj kakvu bogatu čoeku; nego nemoj da te prevare, jer ova dlaka
Po tom maćeha navali na svoga muža da se krava ona zakolje; muž je iznaprije ženu od toga odvraćao, ali najposlije kad se žena nije šćela okaniti, pristane i on na to, i kaže joj da će je u taj i u taj dan zaklati Kad pastorka za to
Kad to car kaže svome zetu, a zet se opomene što mu je najposlije kazao pobratim na rastanku, pa ne smije da ide, nego se stane odgovarati da je on već pobacio liječenje, i da više ne
Poslije toga đavoli nađu svetoga Jovana štaku i kapu i odeždu, pa se svade ne | znajući kako će to podijeliti, i najposlije reku: „Hajdemo k Premudrome da nas on namiri.
rep od ždrebeta, odmah se svome jadu dosjeti, te obije vrata i stane ridati i naricati nad mrtvom glavom ždrebećom, a najposlije od teške tuge i žalosti otide pa se umrtvi na putu.
šta se učini s našijem sestrama kad ne znadosmo ni traga ni glasa, kud odoše i za koga se udadoše. Najposlije jedan drugome reče: „Da idemo sestre naše potražiti.
varoši oli ma koga viđeti moglo, jer već treći dan vrljaše po istoj pustinji i nigdje kraja ni konca viđeti ne mogoše. Najposlije dođu porano opet kod jednog velikog jezera, i dogovore se da dalje ne putuju, nego tu kod jezera da prenoće, „jer“ vele
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Pa onda: cmok! cmok! cmok! ižljubi ga i ljuljuškaj dokle ne zaspi. — Bog će sve na dobro upraviti! — rekao bi najposlije knez, nakon dugog razmišljanja. — A da ko nego bog! — prihvatila bi zijehajući Osinjača, pa bi svi legli.
„Koji mu je vrag jutros!?“ — veli fra-Brne. Najposlije vesla udariše i lađa se otisnu. Stipan stao nasred nje, držeći jednom rukom konja za uzdu, a drugom zaklanjajući oči od
“ Čim se to razglasi, fra-Brne ne puštaše iskraj sebe Bakonju, te se poče s njim razgovarati koje o čem, pa, najposlije, poče ga zapitkivati o onome što bejše naučio kao đak. Bakonja sve svoje znanje istrese pred stricem u manje od po ure.
— Barem po našoj viri nisu... Fra-Brne se uhvati za to, te sta prizivati u pomoć Jeronima, Avgustina, Akvinca, a najposlije dokazivati kako su nelogične sve one vjere hrišćanske koje ne priznaju „čistilište“ (purgatoriju), a ipak se mole za
On je to činio tako nježno, tako laganom rukom, da je Brnu samo golicalo. Pjevalica najposlije zazvižda i odmahnu rukom. — Za njekoliko neđelja nestaće svega ovoga, samo da privijaš što ti ja dam, i da odaš!
Ali šta mu, najposlije, mogu? E, da vidiš, mogu! Ako su se „izuli“ Vrtirepu (koga, za nesreću Bakonjinu ne trpe ni kao pomoćnika na parohiji),
Ta graja privuče pažnju po kućama, te se svuda otvarahu prozori, a on se crvenio. Najposlije smjesti konja, pak ode u crkvu i sta do vrata. Misa bješe pri svršetku. Po klupama bilo je njekoliko postarijih gospođa.
Djevojka naherila lijepu glavu i prati očima njegove pokrete. — Šta ste izgubili? — zapita ona najposlije. — Izgubija? — reče Bakonja dišući isprekidano. — Nisam ništa izgubija. Nisam ima šta da izgubim.
ali kako bješe vrijeme najvećeg poljskog rada — okopavanje kukuruza — nije niko dolazio ni u crkvu ni inače k njemu. Najposlije ogranu i nedjelja. Sve, i staro i mlado, spremaše se crkvi.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Naivno sam pomislio da se osmijeh na slikama valjda naslika najposlije. Oči su gledale pravo u nas, kroz nas, kao što gledaju oči čovjeka izvedena iz samice.
Njihovo stradanje najposlije gane domaćice u mjestu, pa počnu šiljati ženama hranu, sirupe protiv kašlja, nešto toplog rublja, naramke drva za ogrev.
Svakih šest mjeseci sve se ciklonizira, svejedno da li je inficirano ili nije. I bolesnik najposlije polaže oružje. Prenose ga na bijelim kolicima. U novoj sobi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Car je toliko sluga namučio i posjekao, ama sve uzalud: neće niko da ukabuli ono što nije učinio. Najposlije car zovne onu istu badžu, pa će njoj sve kazati, a ona će njemu: — Imadeš u aščinici jednoga jabandžiju.
On caru sve ispriča po redu ko je i oklen je i šta je doživio — ovako kao ja vama pa mu najposlije reče: — Čestiti gospodaru, mene je bog dosada čuvao, a tvoja kći koliko je meni mila toliko sam i ja njoj, nego da nam
Iz te sobe odvede ga u drugu u kojoj je druga đevojka zlatne žice icpredala. A najposlije uvede ga u jednu sobu u kojoj je treća đevojka biser nizala, i pred njom na zlatnoj tepsiji od zlata kvočka s pilićima
Šta se učini s našijem sestrama, kad ne znadosmo ni traga ni glasa kud odoše i za koga se udadoše! Najposlije jedan drugome reče: — Da idemo sestre naše potražiti.
varoši oli ma koga viđeti moglo, jer već treći dan vrljaše po istoj pustinji i nigdje kraja ni konca viđeti ne mogoše. Najposlije dođu porano opet kod jednog velikog jezera, i dogovore se da dalje ne putuju, nego tu kod jezera da prenoće, „jer —
imajući čim vatru zažeći a braću ne hoteći buditi, pođe malo u pustinju ne bi l̓ štogođ viđeti mogao, ali nigđe ništa. Najposlije popne se na jedno drvo visoko, pa kad izađe uvrh drveta, pogleda na sve strane ne bi l̓ štogođ viđeti mogao.
Carević uzme perce i pođe tražiti Baš-Čelika. Putujući po svijetu od grada do grada tako sve dalje i dalje, najposlije nađe svoju ženu u jednoj pećini. Žena, kako ga vidi, začudi se pa mu reče: — Zaboga, čoeče, otkud ti ovdje?
Pošto to reče Baš-Čelik, odvede ženu sa sobom, a carević opet ostane sam ne znajući što će. Najposlije se riješi da nanovo ide za ženu svoju.
Pošto to reče, uzme ženu pa je odvede, a carević opet ostane sam misleći sve jednako kako bi ženu svoju izbavio. Najposlije sam sebi kaže: „A što bih se Baš-Čelika bojao, kad još imam dva života, jedan što mi je on poklonio a jedan moj?
Ujutru skoči on prvi na noge, a divovi, kako se koji budio, stale su mu oči od čuda kad ugleda starca. Najposlije ga stanu pitati kako je noćas spavao i je li što opažao. A on im reče: — Dobro sam spavao, samo su me buve klale.
Sve divani: „Umrijeti, umrijeti!“ I gle, baš umrijeti! Najposlije dođe najstariji lekar i kaže da mu se ne može pomoći. Uprav isti dan stajao je i jedan malar kraj mora, kad se po moru
se malo promisli: da mu je ne da, ostaće mu rogata, pa je onda neće moći nikako udati; a ni veziroviću nije mane, te najposlije reče: — Boljega zeta neću ni dobiti. Sretno vam bilo!
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—Kuda ćeš? —U O... —Daj novac! — i pruži ruku. —Koliko? —Dvije krune i dvadeset! Daj, brzo! Žena se skanjiva. Najposlije smisli se, razveže maramu i pruži mu krunu. — Ča? 'Ajde k vragu! Dvije krune i dvadeset! — ponavlja agent ljuteći se.
Muški, kao da nije njihov posao, ćute i puše. Ne čuje se nego jecanje i kukanje majke i sina. Najposlije Jurka se razbere; dotuži joj Cvetina muka. Stade pa je diže i teši. —Pogibe! Jadna ti sam do boga!
!” Najposlije i otac se diže, i porodica opet krene. Požuriše da kumu čim prvo stignu; sigurni su da će kod njega, izgladnjeli i umorni
ih; vidi se, vjeruje njihovim iskazima, pomaže im kad se u govoru zapletu, ali oni su zbunjeni, pa ništa ne primjećuju. Najposlije im lijepo kaže: —Zvaću vas opet, pa ćemo bolje razvidjeti, — i predaje ih tamničaru.
Domalo, jedno za drugim, dođe sin gospodarev Nikica, dijete, i kći gospodareva, već djevojka za udaju, pa najposlije i gospodar iz dućana. On potapka nogama po podu, svuče kaput i sjede za trpezu. Namrgođen je kao i obično.
s ulice i gleda djecu koja potrčavaju pored vrata i učini joj se da bi valjalo da bude i ona vesela, jer su joj se želje najposlije ispunile. Ali zaludu, radost ne može da joj se u dušu useli, kao da je od nje nešto goni, — a najednom lijepo i ustrne.
” Najposlije odredi da je, kad se pruži prigoda, pošalje u njeno rodno mjesto da se bratstvo s njome brine. Jednoga jutra kupi komad kr
Kiši i hladno je. Neko vrijeme, zgurena uz kuću, gleda u čeljad što se žuri, blene u prostor, a najposlije bulji u vojnika na straži; zaboravlja svoju nevolju i sluša jednaki mu hod amo—tamo po nameštenoj dasci.
Malo po malo svikne mu se, i nije onako ispod sebe ubojito gledao. Najposlije se i oslobodio, bio veseo, i više puta smijaše se njegovu čudnome pričanju, ponajviše o vojnicima što su po tvrđavama
I kao da joj brdo snage daje, gleda u nj. A kako ga s vida gubi, sve joj je tješnje u duši, dok ga najposlije zakloniše gradske goleti.
Ona uvidje da treba nešto da reče: —Brzo će zima, rano su počeli studeni vjetrojavi se najposlije, ne gledajući u nj. —Zima će, da! — jedva dočeka Marko. I, zališljen, nadoda: — Ovo je prva što će me sama naći...
Na vas glas javljaju se i raduju im se! Najposlije, kad iziđoše iz sela, svatovi se ljubazno opraštaju s njima, preporučuju im u zadnju mir i ljubav, i jednako se
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Ama, ne znam, glavati i velevlažni, gospodine, koji me đavo natenta da se udovicom oženim. I najposlije doći će mi glave. Pisarčić: Zar si udovicu oženio? David: Kako reče? Pisarčić: Zar si udovicu oženio, pitam te?
Ćipiko, Ivo - Pauci
Vojkan, nakresan, premišljajući, pred dućanom oklijeva neko vrijeme: neka Vaso progovori gospodaru — i najposlije uđe. Gazda Jovo sagnuo se nad sto, prebira nekakove stare biljege, čisti ih i s pomnjom polaže u jednu kutijicu.
Plativši porez i gdješto još u varoši, ne da mu se poći kući, već najposlije svrne u gospodarevu krčmu. Ponajviše u njoj pije i naročito u nju svrće, da se gospodaru ne zamjeri.
Vojkan, posrćući, svali se u jarugu. Neko vrijeme leži u njoj, da najposlije, grdeći jednako, s nategom izvuče se i, teturajući, uputi se iz varoši.
Sud najposlije poništi oporuku kao nezakonitu. Kad stvar bijaše izvedena na čistac, gazda Jovo pozva Petra, i, prama pogodbi, sklopiše
Curika je nedjelja blizu, a Cvijeta još nije nikome u kući rekla što Radivoj namjerava, a najposlije, premišljajući, odluči Radi se povjeriti: s njime je slobodnija, jer je on najrazgovorljiviji i za nju najbolji u kući.
Pitaju je što joj bješe, a Cvijeta, mjesto da odgovori, zajeca i najposlije udari u ljuti plač. I nikako neće da reče uzrok zašto je došla, a kad Rade učesta besjedama, veli grcajući: — Ne pitaj
Biskup propovjeda i svjetuje, i najposlije veli: — Zafalan sam vam od srca, poljubljeni kršćani, jer znam da su i vaše molitve pomogle kod svemogućega boga te
— Čujte, molim vas .... — i stade da čita kako iza tolikih progona ima još žrtava. — Najposlije, od mađarskih sudova bila su osuđena dva učitelja na nekoliko mjeseci zatvora radi svoga domoljublja — očito radi svoga
Gledajte trag u snijegu... I o tome , razgovaraju neko vrijeme. Pa se najposlije sjetiše i dogovaraju se što treba da se uradi.
Poziva se najposlije na zakonske propise i moli da sud riješi tuženika... Za naknadu, dangube, dnevnica i putnoga troška traži sto kruna.
pršuta vilicom i na tanjiru reže ga nožem; to on ne može da podnese: jedi se u sebi, i oči mu jednako tamo zamiču. Najposlije, primorsko vino razveza jezike, a nakon pečene janjetine pije se bolje.
S broda baciše uže i postaviše dasku. Iziđoše dva trgovačka agenta, nekoliko Zagoraca, a za njima, najposlije, sveučilišni đak Ivo Polić. Ona dva agenta okupiše nosači i gonjači i naganjaju se s njima.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
volji, ljude bili i ubijali, globljavali, otimali (ili uzimali kao svoje) konje i oružje, i drugo što im se god dopalo, najposlije stanu silovati žene i djevojke: izgonili su ih u kolo, da igraju pred njihovijem hanovima i čardacima, ili pred
Sva se srpska pričestila vojska, najposlije tri vojvode bojne: jedno jeste Milošu vojvoda, a drugo je Kosančić Ivane, a treće je Toplica Milane.
Što me pitaš kad pomoć ne možeš?“ Sve mu kaza od kraja do konca, od šta mlada bježi u jezero: „Najposlije kazaše mi Marka u Prilipu, gradu bijelome, i kazaše da je junak Marko, da bi mogô Arapa zgubiti; ja sam njega bogom
Braća seju vrlo milovala, svaku su joj milost donosila, najposlije nože okovane, okovane srebrom, pozlaćene. Kad to vid’la mlada Pavlovica, zavidila svojoj zaovici, pa doziva ljubu
Isprosi je Smiljanić Ilija iz Primorja, iz kršnih Kotara; al’ na Maru prosci navalili, braćo moja, sa četiri strane; najposlije Turci navalili a prositi lijepu Mariju.
Tad đevojka na zemljicu pade, svi svatovi dizat je do’diše, najposlije starac Mustaf’-aga, nijedan je podići ne može; a kad dođe Zuko od Udbinje, ud’ri barjak u zemljicu čarnu, pak đevojci