Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Da je njegova najprvo glava za dugo živa, a dobro mudra: U gospoda Boga umoljena, a u gospode udvorena: na divanu božijem štimana i pribrana:
(Časovnik) 335 — U koga su prsti bez nokata? (U rukavice) 336 — U šta se ekser najprvo udari kad se kuća gradi? (U glavu) 337 — Čega ima najviše u brdu?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
On bi htio za njima u crkvu, no boji se seoske djece, pa se krije. U crkvi najprvo ustaviše joj se oči na zraci sunca što pred prozorom od svoda treperi i niže pada na sliku svetoga Antona, a misli
— Ne mari, vi ste ovo prvi put došli na školj, a ko dođe, valja da se najprvo sa mnom porazgovori! Je li tako? — obrne se ribarima. — Ostarjela si jur!
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Fala! Koliko imate učenika u školi? — Oko... da, oko dvadeset... Svi su na okupu. — Najprvo ću pohoditi crkvu. Ima li kakvih znamenitosti? — Stara crkva... Gospodin župnik čeka.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
da li živim na svijetu; Pa kad mi najpre ko kroz tminu Poznanja iskra u duhu sinu: Čim li riječ stekoh zaupih zvati, Najprvo Mati, – najprvo Mati!
svijetu; Pa kad mi najpre ko kroz tminu Poznanja iskra u duhu sinu: Čim li riječ stekoh zaupih zvati, Najprvo Mati, – najprvo Mati!