Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
A kad je bilo vreme jutrenja odosmo u crkvu. Sećajući se i sad onih svečanih trenutaka ceremonije, jedne od najvećih i najsvečanijih obaveza koju čovek može primiti, znam kako sam onda verovao: da se ona nikad ne može pogaziti, bar radi lepote one
Tada usred one mrtve tišine, jedne od najsvečanijih noći koju je ljubav mogla da doživi, zadrhtaše najedanput pa se kao neki talasi nada mnom pronesoše glasovi sa nekoliko