Upotreba reči nebosklona u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

NOĆ Već sja Kumovska Slama... Jejina, sva od svile, I s vatrom u zenicama, Diže se letom vile. S celoga nebosklona Blisnu u jednom trenu, Da bi po zemlji ona Bacila svoju senu...

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Ljudi mi se, pod pamučnim baldahinom takve sreće, pod niskom, neprobojnom kapom tog nebosklona, vide beskrajno tužni, kao razgaljeni malograđani s naramenicama preko košulje u bašti neke pivnice u sparno ljetno veče.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Upravo u njima zna da promine onaj „urnebesni kliker“ o kome Mišić govori u eseju „Humor i poezija“ i da zvezde s nebosklona pošalju tajni znak: na pesniku je bilo da sve te, često snovidovne, nagoveštaje i migove objedini, preuredi u svome

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti