Upotreba reči neverica u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On je pocpnyo i pao. To sam video ovim mojim rođenim očima! Pa, opet, opet!... Činilo mu se neverica: on nije bio uveren da je Stanko pao!... I opet napreže misao da ga seti celog događaja!... — Posrnuo je...

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Otvorih oči i ugledah momka koji je ložio furunu. — San! — rekoh. — San! — I sve mi izgledaše neverica. Poklopih rukom oči i pokušah da nanovo sastavim razbijenu sliku. Vatra se u peći beše razgorela.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

— Neka leži! — glas Starog bio je destilisana neverica. — Zašto bi to morao da bude baš moj sin? — Zato što jeste vaš sin!

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Samo mu jedna misao sijnu kroz glavu: »A, ovo se pada!... Dakle i ja?«... Ali mu još beše neverica da se to odistine događa.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

stoji im, kao svima ljudima, možda i dug rastanak, i, možda, jednoga dana, susret i neverica da je bilo što je bilo, u detinjstvu. „Baš mi je milo što ih gledam pod tim amrelom, stisnute kao tri šibljičice...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti