Lalić, Ivan V. - PISMO
I osećaš da si I odstupnicu predao u zalog Odsutnoj nekoj milosti. Na trasi Što uvire u obzor, sjaj daljine Već rubi nevid, i oblak prašine Za konjanikom koji nosi nalog. Purpurne krpe lepršave zorom! Pokretne slike, vrtovi na kosi!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Kroz podneblje polusedo, dan i ponoć, uporedo, jedući se, dok se tope, od dve senke nulu sklope. Sa Boranje, nevid-gore, oblaci se zavijore i tukući žito, polje preko Cera odgrgolje. A sve potom što se čuje munja palcem potpisuje.
LjUBOVIĐA Gde je leto, gde li zrenje? Što saberem - bude manje. Nevid-žicu kroz mršenje ja uvodim u sećanje. Zlato mi je sjaj u slami, a u pređi žubor-niti, svračje pismo, dijagrami.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Tišinom sebe zatrubiti u trublje; plavetnilu kô Ikar vinuti žarko u pad. 3 Zagorčaj, zagorčaj, zacrni — u nevid-ruho pretvaram se belo. Poklecni, nogo, posrni — uzlet je u nedostižno što zovu ovde pad.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
bila sve leto o čemu radeći i videći već gotovo da veselo zbere i doma za ziminu snese, a jednim časom nestane i u nevid ode!