Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Ono što je u četvrtoj čaši bilo, to je plemeniti, tokajac, samorodni. Daje ga, kad slavi dan Svetoga Aleksandra Nevskog.
dana, kad je primio vest da je Petru, u Mirgorodu, sinčić umro, Kostjurin je ceo garnizon, u Kijevu, na dan Aleksandra Nevskog, oterao u crkvu.
Kad su svi bili zvati Kostjurinu, na dan Aleksandra Nevskog. Sećao se da je video te raskošne, tatarske, ćilimove na podu, tu veliku fotelju, crnu, kraj zida, u dnu, pa i ta
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Francuskom ulicom, sve do Vidin-kapije koja se, po prilici, nalazila tu gde je, u Dušanovoj, sad crkva Aleksandra Nevskog.
Ta se prašina, bez prestanka, rasipa graničnom, gotovo neprimetnom linijom koja od Trga Republike do crkve Aleksandra Nevskog, i dalje, sledi duž kojom je nekad, od Stambol do Vidin-kapije, i dalje, prolazio šanac.