Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
se puna crkva žena, ali pop jedanput, poslije službe u petak, stade pred oltar pa poče govoriti; da je bog ostavio nedjelju i praznike za crkvu; da se u ostale dane čovjek radeći moli bogu; da se on za sve moli kad oni moraju raditi; da je
Ležao je tako može biti četvrt sahata, a kad se diže i okrete, ugleda punu crkvu naroda. Kad se Ninko poslije nedjelju dana vrati iz Biograda, nije mogao naodgovarati svijetu.
Popu ne smiješ ni pomenuti da ustane oko vladike, ne bi li je on kako istrgnuo otud i dobavio nama, ma na nedjelju dana. To bi njega, siromaha, samo još jače cvijeljalo, jer on je zacijelo i sam već s vladikom o tome govorio.
Popa se kloni, da je čudo. Već je nedjelju dana, a s njime nije još ni riječ progovorio. Kad bi u nedjelju, a pop ga čeka da drži pijevnicu. Jes', al' učitelja nema!
Popa se kloni, da je čudo. Već je nedjelju dana, a s njime nije još ni riječ progovorio. Kad bi u nedjelju, a pop ga čeka da drži pijevnicu. Jes', al' učitelja nema!
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Odbijajući dete od dojke, izveštava Manojlo Kordunaš, vrše se i ove magijske radnje: „U mladu nedjelju uzme majka dijete na krilo, dade mu sisu, prinesavši uza se kraljaču.
“²¹ U gornjoj Krajini, da bi dete prohodalo, „treba ga u mladu nedjelju prije ishoda sunčanoga, polagašno provesti oko stolice“.²² Dete se, iste svrhe radi, često vodi oko kuće.
Matavulj, Simo - USKOK
Spremalo se veliko zlo, jer oba plemena bjehu jaka! Tada im vladika pošalje svoga momka s porukom neka se strpe samo nedjelju dana, pa poslije njeka rade šta znaju! Oni poslušaju.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— O, moj imenjače, nevoljo moja, a ja još mislio da te jutros, u svetu nedjelju, pošaljem u crkvu da se i ti zeričak bogu pomoliš. Aja, bome, ne smijem.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Od kuće sam već nedjelju petu u Bihaću, u daleku svijetu. Da li me se sjeća dobri Žućo, je l' Šarulja telence dobila, šta li rade jaganjci i
RIBICA NA VRBASU Da li spavaš ili budan sanjaš, vjeruješ li veselome glasu: u nedjelju koja prva dođe provešćemo odmor na Vrbasu. Od jurnjave i gungule vraške okrenuće voda unatraške.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Stari slobodnjak, po cijelu bi nedjelju smišljao što će pisati svome posinku; ne bjehu to obična pisma, no po čitavi tabaci ispisani.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
B) POKLADNE 1 MAŠKARE U Crnoj Gori, uz bijelu nedjelju, djeca se nagare i objese o sebi zvona i svakojako drukčije nagrde se, pa idu po selu od kuće do kuće, te ištu sira,
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Zaista, to bješe njeko čudna bolest! Po čitavu nedjelju ni traga od bolova, pa onda dan-dva ni da stane na noge. Fra-Brne se brzo uvjeri da mu kapljice nimalo ne pomažu, a da
“ Još nedjelju dana trajaše vrdanje po manastiru, jer su prekovođani donosili kljuk i kukuruze, pa se povrati red kakav bješe zaveo
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Lijep i vedar dan predosjećam dugo unaprijed. I spremam se za nj, kao što se seoska djeca spremaju za nedjelju, za bijelu nedjeljnu košuljicu i za krotku zvonjavu zvona s crkve na glavici kroz prorijetki vazduh pramaljetnog jutra.
I u samom zraku u kome se truni zlatasti, ljepljivi nedjeljni pelud. U nedjelju je sunce više sunce a tišina više tišina nego u druge dane.
U nedjelju je sunce više sunce a tišina više tišina nego u druge dane. Još u djetinjstvu činilo mi se da se u nedjelju sunčane opekline na kupanju dobiju kudikamo lakše i brže nego radnim danom.
U nedjelju i bube sporije gamižu, i sokovi u bilinama sporije struje. Ali naročito je sporo, ljepljivo sporo, i svo gnjecavo od neke
U ovo nedjeljno popodne i bolesnici se osjećaju kao na kratkom dopustu od svoje bolesti. Jer znaju da u nedjelju, a pogotovu u nedjelju poslije podne njihovo bolničko svojstvo znatno popušta.
Jer znaju da u nedjelju, a pogotovu u nedjelju poslije podne njihovo bolničko svojstvo znatno popušta. Oni što mogu da hodaju izišli su u svojim modro isprutanim
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Ćipiko PRIPOVETKE NA POVRATKU S RADA 2 BRAĆA 21 CVIJETA 32 ANTICA 53 STARI SVETI SPIRIDON 77 DANGUBA 84 U STRASNU NEDJELjU 93 PRELjUB 99 IVO POLIĆ 121 NOVI HRAM 131 DOMAĆIN 137 PRIPOVETKE NA POVRATKU S RADA Hvatao se prvi mrak kada je
—Kazuj.... — mucaše Cveta. Rana na nozi dala mu se na zlo... Nije bolovao nego nedjelju dana... Pazila sam ga kao svoga. Da mu bog prosti! —A ljekar? Šta uradi on? — pitajući gušila se u suzama Cveta. .
—Dobro govori... Neka ostanu oba... —To ne dopuštam! — plane dum Andrija. — Napokon, ko ste vi?... U nastaju nedjelju, po podne iza blagoslova, odnijeće se kip na groblje... A ako se budete bunili, znam kome ću se obratiti...
Umiriće vas oni... Dum Andrija potraži svoj štap i, ne obazirući se na njih, iziđe naglo iz kuće. U nastajnu nedjelju, pred zahod sunca, litija suče se iz crkve. Cijelo selo sakupilo se da što dostojnije isprati kip staroga sveca.
— Zar se nikada i ne krsti? — pogdjekada među sobom govore seljaci. — Biće da mu je teško ruku da digne! ...Sutra, u nedjelju, pred veliku misu, Danguba sa dobivenim novcima pokuša sreću na igru „pod nogu”.
— i čisto materinski osmjehnu se na me, njegova bivšega druga. U STRASNU NEDJELjU Jugo, tugaljivo jugo Strasne, Velike nedjelje počelo je da duva odmah još dok je bilo izloženo za četrdeset sati na
Pomete nas... — E, gde je to? Zakon je zakon. Još treba nedjelju dana da izdrži. Vala, ohladniće i ona; — nasmeja se preko volje Ilija, i dalje raskidano o nečem govori: — Na, evo ti, —
Ćipiko, Ivo - Pauci
Rade, brate, — veli mu, a nad poplašenim očima zatreptaše trepavice i poniknu, — neće ti žao ako me u nedjelju Radivoj iz kola svojoj kući povede? — Pa i zeman je, — odgovori Rade. — Da sa srećom bude!
U nedjelju pri misi skrušeno se je molilo da se bog smiluje i pošalje kišu. Čeljad, bijući se u prsi, ponizno se prigibala k zemlji i
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
U rodu je malo vr’jeme stala, malo vr’jeme, ni nedjelju dana; dobra kada i od roda dobra, dobru kadu prose sa svih strana, a najviše imoski kadija.
oka graha, po jednu oku težine i na kuću po junjgu masla; osim toga beglučili su mu ljeti u polju, i to otprije najviše u nedjelju, a poslije, kad je zulum veći nastao, i u druge dane, pa ne samo ljeti nego i zimi kad bi mu što zatrebalo, npr.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Međutim, novi učitelj opazio je poslije nedjelju dana da Nikolica dovodi Žuju i veže je u šupi, pa je strogo naredio: — Da te više nisam vidio s tom čobanskom