Obradović, Dositej - BASNE
Oni koji ištu nauku samo da črez nju na nekakova zovoma gospodstva dođu, a ne da razumniji, prosvećeniji, bolji i sovršeniji budu, pak ako ćedu i u selu decu učiti:
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Čitajući Zlatoustove besede na dejanija i na apostola Pavla poslanija, čudna nekakova čuvstvovanija vozbuždavala su se i rađala u moj em mladom srcu.
k domu i bratiji mojega druga, gdi njega sve srodstvo njegovo, braća, sestre i snaje, tako veselo dočekaju kao da je iz nekakova ropstva utekao. Ovo je ujesen bilo. U to vreme vođaše se Sedmoletna vojna među domom austrijskim, Prusijom i Rosijom.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad hadžinica opazi Bošnju gdje onako nemilice puši duvan, reći će sama sebi: „Onome je čovjeku beli nekakova velika muka dok onoliko puši“, pa spremi sluškinju te joj zovnu Bošnju.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
„Zašto se srdi na me? S čega me krivi?” I njena nehaj čisto ga strese, i, u tim mislima idući kući, kinji ga nekakova sumnja i nešto neodređeno...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Nerotkinja si, štirka, a vele da su štirke ljuće... Može bit' da je i do čovjeka; i jest čovjek ti nekakova rđa... Maša, dok Rade govori, misli: „Kako je zanošljive, otvorene besjede! Ko bi to negda bio rekao?
Kad iznenada upade duboko u prljavu, kaljavu vodu... Šaš i nekakova sagnjila trava, što vlagom zaudara, ispreplela mu se između nogu i ruku, a već mu je voda do grla... Guši se...
Oćuti silnu bol u glavi; razmazi se. Rastrojeni živci popustiše i on zaplače kao malo dijete. Zavlada njime nekakova neslomiva čežnja... za rodnim krajem. Kroz suze sinu mu misao: „Doma ću!” Činjaše mu se da je u tome još jedini spas.
Osjećaše živo slobodu, sjaj i istinski dašak života, — a pred njime, kao sjenka, kao nekakova slutnja stajaše mrka nagrđena „Mrsina” prilika s izrazom nepomičnosti i nehajstva. — Nikad ništa ne ulovite?