Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Svi očekuju kad će izlećeti prva riječ. Kao nekijem čudom i pod bedemom metež malko utoli. Sunce (i ono, gle!) povirje iza brda, te mlaznu svojim zracima kontu u oči.
Kalfe pospremahu hitno; ćepenci i vrata na nekijem dućanima pozatvaraše se već, jer trgovci, većinom pravoslavni, hitahu doma k djeci; gradski čistibaše metijahu ulice;
Pogled joj sinu nekijem čudnijem izrazom, kao da je tijem pogledom htjelo prostrijeljati njegovo prostrano čelo, ulećeti u mozak, te podjariti i
Ćaše, ja mnim, toga puta ljosnuti u sred ognja. Od onda nijesam mu dao više da leži ukraj ognja, no ga uvijek rastavljao nekijem... I jutros, glejte, udario je zubma o cijev!“ Janko se zacrvenje kao da bješe nešto skrivio.
“ Tri Njeguša polijegaše. Janko započe ponovo da siplje iz svojega izdašnoga srca. U nekijem časovima zaista mu vrijaše u njemu, a tad mu same riječi letijahu iz usta.
Kad se probudih, ali stoka otišla put Bajičke granice. Ja onamo i nalazim Iliju Dragova pod nekijem dubom đe sjedi. Nazvah mu: pomaga Bog, a on meni grdno: A što ne čuvaš ovce, nikogoviću, no ih pusti u naš kraj?
„Ja nijednoga ne poznajem... Da, jednoga znam!“ „On mi je ujak rođeni, onaj postari čovjek!“ reče cura s nekijem ponosom. „Lijep čovjek!“ prihvati on. „Ona dva momka, ono su mi rođaci, po tetkama!“ „Lijepi momci!“ opet će on.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ Mladić pristane na ovo i upute se k vilinoj gori sve stranputicama nekijem, kalauzeći otkupljenik a mladić sustopice za njim, dok tako dođu u nekaku goru, kojoj vrh do mjeseca doticaše, a listovi
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
kneže naredio vojsku ihtijar — starac išćerati — istjerati jà — tako, ili, ali, a; „u pjesmama“ — kaže Vuk — „na nekijem mjestima gotovo ne znači ništa, nego se dodaje da iziće puna vrsta“ jabana — tuđina, tuđinac jabandžija — stranac,