Jakšić, Đura - PROZA
Izdaleka se čuo lavež pasa, sve se drugo umirilo, samo poneka vrulica svojim setnim zvucima proseca nemu tišinu. Posle toga zanemi sve, i čovek i životinja; samo što se vetar kakvim uvelim listom igra!...
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— O, ne mogu ja nemu ostati dužan nikako! Reći mi, molim te, pred onolikim ljudma da lažem i da ne znam ništa!... Vala, doskočiće njemu Sava
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Oko bi joj goru zapalilo. Da uprti četiri momka kao četiri snopa, pa da ih nosi preko sela!... A što se rada tiče, o nemu se pričalo.
I... učili mu se da je već okovan, i... zaseli pa mu sude... I kao stoji sto, na nemu čutura i dve čaše, a kao kadija prilazi, naleva čaše iz čuture i veli ocu Stankovom: „Pij mu samrtnu!...
— Hvala ti!... Zbogom! — Zbogom pošao!... Ivan ode razdragan. Putem je premišljao o rečima Kruškinim. Nemu se činilo da je malo i hrišćana tako duševnih kao što je Kruška. „A... izmiriću ga ja!...
Sve dok pop ne poče govoriti, on je mislio da čini veliko delo... A sad, sad je i nemu to sve izgledalo ružno. I uhvativši se za perčin, ciknu: — Budalo matora! Osedeo si, a ništa ne znaš!...
Dučić, Jovan - PESME
mlad ditiramb sreće, A ja najtužniju ispevah poemu; Počnem da se nadam, a osetim veće Neku slutnju davnu, zaspalu i nemu.
Znam da nećeš doći, a čekam; i mašte Nepoznate sreće rastu u noć nemu; Neću više čuti tvoje reči tašte, Da tvoj glas svemoćni osetim u svemu.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Oprosti mi, ako znaš za ime božje! Ništa lakše nego starca rasplakati. Nemu grunuše suze. Oberučke je dohvati za glavu i poljubi: — Hodi ovamo! Ona uđe za njim u sobu. — Sedi tu!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
To su tek oni, oni pravi. — Ta šta si zaokupio tu pred detetom?! Juco, dete moje, ne slušaj ti tatu... Nemu dođe tako ponekad pa mu srce i duša da sekira čoveka. — E, ja ti reko’ — veli pop Spira.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Bio je, i pored crnog fraka, sav pobeleo. Imao je bele kilote, bele čarape, beli žabo. Kao za neku nemu sahranu. Nije život, kaže, ništa drugo, nego dugo mučeništvo, za siromaha, a on, Jermenin, gde god stigne, samo je
Teodosije - ŽITIJA
A napisa i poslanicu iparhu solunske oblasti, da ga otrgne i iz same Svete Gore, i da ga nemu vrati. „I ako ovim, mili moj, utešiš srce moje, mnoge počasti od nas darom i ljubavlju primićeš; ako li ppezpeš našu
Kada roditelji i braća videše ovo, blagorodni i svi skupa, mač probadaše duše njihove, i kada razumeše što o nemu pročitaše, šta nisu radili i šta nisu hteli sebi učiniti!
što nije prezreo moljenja njegova, i svetim mirom prepodobnoga svoga oca pomazavši se, s mnogim plačem njegovu ljubav prema nemu i posle smrti, i poslušnost u Bogu, hvaljaše.
A sveti se odricaše, govoreći: — Ni ja ne uzrastoh do toga stepena niti se životom udostojih za život na nemu. Car izvesti patrijarha o molbi svetoga, rekavši da drugoga neće udostojiti da uziđe ka takvom činu, samo njega samoga
Klanjamo se svetome drvetu, časnom krstu, i ovaj celivamo, jer se na nemu prikova gvozdenim klinovima Hristos, život sviju.
I pošto tako dobro u predanosti ugodi Bogu, ka nemu prestavi se. A prepodobni, primivši potom vest o prestavljenju njenom, zahvali Bogu i radovaše se, jer se i on stalno
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Ko se sâm ne trudi, nemu niko ne može pomoći („Dok se čovek čuva, i Bog ga čuva“; „Lijenom Bog ne pomaže“). Pa ipak, o ličnoj delatnosti nema
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Od 1850. do 1853. on tumara po svetu, i o tim godinama nema nikakvih podataka o nemu. 1853. je u Pešti, od 1854. do 1856. uređuje Srbskiй lѣtopisъ. 1859. je »narodni sekretar« u Sremskim Karlovcima.
Radičević, Branko - PESME
Već pesmu nemu dopevasmo kraju, I zbogom ostaj, zbogom lisni gaju. 22. Ovako dani gonili su dane, I najteži je nek mi bio rad,
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Pun straha, i kao sa nekim gnušanjem, okrenuh se od matere samo da je ne gledam onako hladnu, nemu i zadovoljnu. — Ne plači, Marijo — reče ona, a u njenom glasu osećaše se neko saučešće pomešano sa zadovoljstvom.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Hm! — sumnjivo zavrte glavom... Znao je iz dugog službovanja u ovom puku, da krađu nikad ne treba objavljivati. Nije to nemu prvi put. I sada se uzdao u sposobnost njihovu. Samo ih treba poterati i zapretiti. Glavno je da komandir ne sazna.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
intonacijom ispriča, kako se plata vrlo, vrlo neuredno izdaje, kako učitelji moraju po nekoliko puta dolaziti k nemu uzalud, ali ona, gospođica Ljubica, ne mora se za to brinuti.
Nisu te hteli čuti... stradao si za svetu stvar... Pa lepo, seti se Husa i drugih. A mi ćemo već nemu... ne brigaj ti, čekaj samo dok smislim... — Ja mu ništa više neću, prekide ga Gojko živo. — Mene ostavi.
Izređao je taj pogled sve, što njih dvoje zajednički preživeše, i nijedna senka zahvalnosti da zasija u nemu, ni tuge za rastankom... ništa, ništa drugo, samo prekor čemeran, otrovan...
Lepo ga vidim... maše rukom... — Bog s tobom, dijete;... prekrsti se Smiljka. Nemoj da misliš o nemu više. Zato ti se i javlja što jednako misliš. — Kako mogu da ne mislim! Kako mogu!... Šta ću da radim ?...
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Potom, sva uzrujana i gotovo polusvesna, dizala bi se, izlazila, išla iza kuće u dvorište, u pustu, nemu noć, ograđenu zidovima.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Najprije sakuje gvozden kovčeg, veliki kako može on u nemu sjediti; na zaklopcu ovoga kovčega utvrdi jedan kraj od gvozdenijeh veriga koje su bile tako dugačke kao što je od
čuje, brže potrči i caru sve javi, a car mu dade mnogo novaca, pa brže pošalje svoje ljude da sva tri careva sina nemu dovedu.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
»San bio, san prošao!« —prošaputa jednoga jutra i zagleda se ka morskom dnu, iznenađen. Prema nemu su rasle rumene grane korala, a kraj najveće od njih stajala je Zlatna kraba i gledala ga.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Jao zlato, tako t' Boga, Ta kako si moga'?! Br. Radičević H KROZ PONOĆ Kroz ponoć nemu i gusto granje Vidi se zvezda tiho treptanje, Čuje se srca silno kucanje O lakše samo kroz gusto granje!
to suzno mutno oko; Gledam u taj sumor jadni, u prazninu tu golemu, u taj uzdah grdni, hladni, Gledam u tu setu nemu; Pa to mi je sada lepo Pa to mi je sada milo Kao da mi nikad oko Nije sunca ni vidilo, K'o da nikad premaleća Mom
A kad poslednji udar oglasi svodove hladne, Ženski, očajni vrisak prolomi tišinu nemu; Korintska Hetera lepa ugleda svirača bledog I po stepenicama svetim bezumno polete k njemu. Hiponik poznade Helu.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
) Bila je prošla ponoć i jasna mesečina obasjavala je palanku, nemu kao seosko groblje. On je vukao noge i svaki čas spoticao se o šiljato kamenje kaldrme.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
put se ukažu dve prave, oštre bore između obrva mu, oči mu zasvetle neobično i odlučno, i celo lice mu iskazivaše neku nemu i mučnu unutrašnju borbu, koja se u njemu zbiva, a on se stara da je savlada, da pobedi i uguši neko jako unutrašnje
— Jesam... onako uzgred. Kmet mi reče da će tebi javljati sve, što god bude doznao, a meni reče da mogu ići k nemu. — Kod njega ne idi ; a ako mi što javi, videćemo. To je stari lisac, znam ja njega dobro.
Žena, okrećući se k nemu, primi mu Boga, ali videvši ga onako naoružana, trže se i preblede. Deca prestadoše igrati i zanemeše, ne znajući da
Kmet naročito sačeka vreme, kad je i Đurica kod kuće, pa ode k nemu sam. — Nije vajde, Đuro, nema se kud. Moraš je voditi na drugo mesto — reče mu on, kad mu saopšti novost o naredbi.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Sedi, sedi — prošlost gledi, Razgovara tugu nemu, Pa polako — ne znam kako — On se nađe u Vitlemu, Gde se majka bežeć’ skriva, Majka što će rodit’ spasa...
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
strahom prisiljen, Prikriva nejač, obučavajuć Da glasa svoga piskom tananim Nauče lajat, il’ kao sova Kroz ponoć nemu glasno kreštati, Kako ih Turci ne bi poznali... GLAVAŠ: Strahota!
GLAVAŠ: Prokleta zemlja, Gde suza mami zoru na nebo, A jauk nemu ponoć razdire; Gde sanka nema, gde danka bela Po setnom licu blede ropkinje Zatrepti zračak kao izgubljen, I tu na
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
HHHVII Prazan je listak ovaj, Ne piše ništ’ na nemu, — Al’ sad će pesma biti, Osećam to po svemu. Ah, prevario sam se, Sagrešio sam Bogu; Hteo sam sve iz’kasti, —
to suzno mutno oko; Gledam u taj sumor jadni, U prazninu tu golemu, U taj uzdah, grdni, hladni, Gledam u tu setu nemu. Pa to mi je sada lepo, Pa to mi je sada milo...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
A meni, znaš, smrče se. Ja trpim od žeđi pokraj izvora da bih svojim primerom poslužio vojnicima, a sad još i nemu da ustupam mesto. Kako se beše nagnuo, ja ga raspalim šakom odozgo, te mu zabijem glavu u blato.
Izgleda mi da on pomišlja na ono što je najgore, pa bi želeo da ostavi za sobom sve u redu. Pogledao sam ga krišom. Na nemu ni traga od uzbuđenja. Čitao je tada jedno pismo i na licu video sam mu osmeh. Kao da je zadovoljan samim sobom.
— Od pre pet dana javlja nam se svaki dan jedan brđanin — kaže Vojin. — Ali sutra ćemo smrsiti konce i nemu. Zakazano je reglažno gađanje, pomoću aeroplana.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Kao sjajno, veliko zdanije negda, Što sruši vremena zlost; Tako života tvoga sudba Podiže nemu žalost. No ti ni studen osećao nisi, Prepeku sunca, ni znoj, Od svake svetske oprošten bure Život je bio tvoj,
Jakšić, Đura - PESME
Ta Srbin kipi, kipi i čeka — Al’ ne da đavo... il’ ne da bog! 1861. KROZ PONOĆ Kroz ponoć nemu i gusto granje Vidi se zvezda tiho treptanje, Čuje se srca silno kucanje; — O, lakše samo kroz gusto granje!
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
zdravi kao dren«, Karadžić, 2, 1900, 99; Sofrić, 86), i opasuju (»da budu zdravi kao dren« Karadžić, 3, 124), ili se o nemu ljuljaju (radi zdravlja, ili »da ne bi bolela leđa«, Sofrić, 86; GZM, 6, 371; ZNŽOJS, 6, 297).
d. je ponikla iz groba jedne majke, na koji su deca svakoga dana dolazila i na nemu plakala (Sofrić, 157). Sumornost i neodređenost ove skaske daju nam razloga da verujemo da je ona etimološkog porekla.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Sve što je činio, činio je sa nekom detinjom bezazlenošću, nesposoban da bilo čemu prida ozbiljnost. Ponekad bi se i nemu dogodilo, naročito poslednjih godinu dana otkako je ovde među nama, da usred razgovora, kao uzgred, pomene neko od
Ilić, Vojislav J. - PESME
A kada poslednji udar oglasi svodove hladne, Ženski, očajni vrisak prolomi tišinu nemu; Korintska hetera lepa ugleda svirača bledog, I po stepenicama svetlim bezumno polete k njemu. Iponik poznade Helu.
Stanković, Borisav - TAŠANA
Ne boj se ti. Ništa nije. TAŠANA (Stani): Oh, Stano! Oh, Stano! Oh, Stano! (Trza se): Ali, je li, Stano, ja nemu nisam ništa odgovorila? I niko ništa nije čuo? STANA (sa smehom, razdragana): Ništa nisi, ništa, snaške.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
topove, municiju, celu spremu, ostavićemo mu pusto zgarište, a mi ćemo se kao orlovi vinuti u planine, odakle ćemo mi nemu, neprijatelju prkositi. Sa nama je sedi Kralj... — Živeo! — začu se spontani uzvik. — Živeo, živeo, živeo!
Levo od njega opružio se dugački, pitomi Preslap, što stepeničasto narasta, a prema horizontu je ravan kao greda. Po nemu se zelene puste livade kao oaze, i ovde, onde, izdiže se po neko kitnjasto drvo.
Šantić, Aleksa - PESME
Kod kuće često, u sobi tamnoj, Sedeo je m čekô, Pružao ruke u čežnji plamnoj, A reči ne bi rekô, Ali u nemu ponoć i kasnu Čuo bi svirku i pesmu strasnu, I s vrata kucanje neko.
62 Na raskršću je grob ledni Za samoubica svet; Tu raste grešnika bedni' Jedan plavetni cvet. Tu u noć nemu sam bio, Sav bolom obuzet; Na mesečini se nji'o Bednih grešnika cvet.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Zdrav uteče u Rovce kamene. On uteče, vesela mu majka! Nemu majka, a mene družina! 83 POČETAK BUNE PROTIV DAHIJA Bože mili, čuda velikoga Kad se ćaše po zemlji Srbiji, po