Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— prekide ga Kušmelj i spopade vatralj. Ali stade među njih Šunda i zašunda dignuvši ruku visoko: — Ajan! Ovdin nen ponmaže stranšiti! I min monžemo slonmiti kome rebra! I jonš kanko! Alvundandra!!! — Šta? — viknu fratar zaprepašćen.
jo!... Stipane, Stipane, nemoj dite!... — Ne bojte se, vratre, ništa bit neće — reče Kljako propirujući glavnju. — Nen bonjimo sen min ti’ prinkovođana, tin onružani denlija! — veli Šunda.