Upotreba reči nepomičnih u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 1

pucali u mračnu i praznu ulicu, nad kojom se skoro dodirivahu dva reda crnih, čađavih, oštrih krovova, napuštenih i nepomičnih, među kojima se video tanki mlaz zaplavelog neba i, na njemu, zvezda Danica.

logora dotrčavahu, stotine i stotine musketara i žandarma kraljeve garde vijahu se, gore‑dole, između dva živa zida, nepomičnih četa.

U samoći svojoj, u očima svega sa slikom nekoliko bednih, nepomičnih kola, sa kojih su visili amovi i pajvani, i sa dugim ravnima sprženih polja i usijanog neba, Isakovič se strmoglav

Milićević, Vuk - Bespuće

I te posljednje noći ona nije trenula okom; ona nikad nije osjetila toliko nesreće, koliko u tih nekoliko mračnih i nepomičnih časova. A već prije zore čekahu kola pred kućom.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

koje sam bio navikao da bude zavejano i mračno, puno kandila, rasipalo se ovde, sjajno i rumeno, iz pristaništa, punog nepomičnih, olupanih, pocrnelih oklopnjača, nad kojima se previjao, preko ogromnih zidina stare tvrđave, urnebesno visok gvozdeni

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

»Sakupljeni ovde na dve hiljade nepomičnih i svesnik Prudeljana, Sreza kačerskog, Okruga rudničkog, kličemo hrabrim borcima za narodna prava: Slava vam, hiljadili

Ćipiko, Ivo - Pauci

straži, njegova svjetlost u blijedoj vedrini treperi, cijedi se vazduhom kao mlijeko, a iz tajanstvenih, raspruženih, nepomičnih sjena još mrak vreba...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti