Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Sasvim neočekivano, dakako, neslućeno, neshvatljivo, daleko i od najdalje pretpostavke. Kao što se to već događa. Obična naknadna nevjerovatnost i
Uokolo krug preneražene šutnje. A žrtva, grdno porasla u dostojanstvu, neslućeno velika u ornatu svoje bespovratnosti, uzlazi držeći čvrsto u ruci adut svoga ništavila, vanvremenski nedostiživa,
Kako je to lako! Čudo što se ljudi tome nisu dosjetili! A možda baš zato što je tako neslućeno lako? Odlučio je: ovo ćy ponoviti, sve na dlaku ovako, čim se probudim.