Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
taj grad po mirisu paste za cipele na dlanovima tamnoputih čistača, no pucketanju kestena na ugarcima drvenog uglja, po neuništivom dahu prašnjave lobanje grada, čije smo ime osuđeni da nosimo na svojim putnim ispravama sve dok smo živi.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Vala ćemo je pošljokati, pa nek se i to čudo priča — diže ruke djed predajući se ponovo razgalamljenom neuništivom životu, koji je tako bučno i bezobzirno jurišao čak i na njega, novopečenog sveca.