Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kako takvu braću da pomiri Anđelija? Ona je sebičnost i nečoveštvo tukla širokogrudošću i čoveštvom. Nasula je rujna vina u „molitvenu čašu“, pružila je Bogdanu i zaiskala: „Pokloni mi
“ Veli njemu Kraljeviću Marko: „Prvo ti je, brate, nečoveštvo: dođoše ti do dve sirotice da j’ naraniš leba bijeloga i napojiš vina crvenoga, a ti veliš dvema sirotama: „Id’t’
“ Drugo ti je, beže, nečoveštvo: što su bili stari gospodari, pa su svoju aznu izgubili, i na njima stari skerlet beše, one mećeš u donju trpezu; a koji
Treće ti je, beže, nečoveštvo: ti imadeš i oca i majku, nijednoga u astalu nema, da ti pije prvu čašu vina“. 34 LOV MARKOV S TURCIMA Lov lovio