Upotreba reči nolo u književnim delima


Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— Željeznička stanica, furgoni, transporti svinja, vize svinjske, takse i prijateljstva sa izvoznicima, eto, draga gospa Nolo, to nas je pomoglo, i to nas je sad i upropastilo — kuka Pava veterinarka.

Željeznička stanica, gospa Nolo, pusta, ima vremena za krenviršle i rakiju i šef stanice, i poštar, i moj Vasa, pa tako danas, tako sutra, svršilo se

Pa ipak, dala sam je njemu i drugo nešto sem novca, tom Luki iz Nemačke. Šta? Ljubav materinsku?... Ne laži, Nolo, pa je onda sve lako i prosto... Ne lažem, dala sam ljubav.

Ostarila sam. Svi ovi moji jadi starački su. Osećam da ću ostati sama, i bojim se samoće. Ne uboja se, Nolo, i da su ti rođena deca! Mi u groblje, oni za trpezu, jȁ!...

Uze mene ovako grubu i ružnu, a da sam htela, držao bi me kao kraljicu... „Volim te, Nolo, ovaj, kao žito! da znadeš!” — tek mi rekne. A žito je opet voleo kao čoveka.

— Krivo ti, gospodin Joksime, što Julica uze lepoga muža, krasotu od zdravlja, a ne uze tebe, pinjugalo večito!... Uh, Nolo, Nolo, velika si kao slon, a sav tvoj udovički san bio je da ti on, to pinjugalo, sedi u trpezariji, pije kafu, i

Uh, Nolo, Nolo, velika si kao slon, a sav tvoj udovički san bio je da ti on, to pinjugalo, sedi u trpezariji, pije kafu, i pinjuga...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti