Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
I zar nije lepo biti hajduk? Gospodar si dokle ti puška nosi!... Sam sudiš i oprašaš!... Pa se zanese. Misli ga nosiše po gorama i planinama... I družina mu se divi i bira ga za harambašu! — Stanko harambaša!... Ala je to nekako sličito!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
I kako su ga vidali?“ reče Radoje. Sad se zametnu živi razgovor. Ona četvorica što nosiše Janka, povijedahu sve što čuše od drugova mu, o boju u dugi, i njegovu junaštvu, o onome momčetu što pogibe i onome
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
hitrijeh konja odskočiše, za bila se grla dovatiše, te se dvije ale poniješe na Goleču, na ravnoj planini. Nosiše se ljetni dan do podne, dok Turčina pjene popanuše — bijele se kako gorski snijeg, Strahin–bana b'jele, pa
Namjeri se junak na junaka, deli-Musa na Kraljića Marka; niti može da obori Marka, nit’ se dade Musa oboriti. Nosiše se ljetni dan do podne; Musu b’jela pjena popanula, Kraljevića b’jela i krvava.
kneza iz lijepa sela Brankovine, i Jakova, brata Aleksina: car i ćesar kad se zavadiše, kod ćesara obršteri biše i nosiše od zlata kaškete, popl’jeniše sve turske palanke, porobiše, vatrom popališe; car i ćesar kad mir učiniše, a oni se