Obradović, Dositej - BASNE
| 102 Kosu kavezu Kosu kavezu ne hoćaše obdan pojati, no samo preko noći. Upitaju ga zašto to čini. „Obdan pojući, uhvatili su me,” — odgovori on — „zato sam se od
| 102 Kosu kavezu Kosu kavezu ne hoćaše obdan pojati, no samo preko noći. Upitaju ga zašto to čini. „Obdan pojući, uhvatili su me,” — odgovori on — „zato sam se od tada naučio pameti.
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
U poslu je neumoran, te mu nedostaje vremena obdan da Micu zabavlja; mesto sebe dopušta Svilokosiću da je u praznom vremenu varoškim spletkama zabavlja; a to ovaj jedva
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
!), pa tako nije kako treba ni dočuo Vukovu izmišljotinu o tome kako je čak i sveti Ignjatije Bogonosac obdan prenosio putnike preko rijeke, a obnoć se valjao sa ženama po mlinu.
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
šta je bolje da čoveka jede: „stenica ili „žena“; pa sam mislio: stenica jede noću, žena jede danju, kad se probudi. Obdan možeš kako-tako i pobeći, a obnoć nikako. No sad vidim kako sam se prevario.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
! Sandale trpe batine mnoge i složno škripe: „Krive su noge!“ Noge se bune: „Kriva je glava, noću je budna a obdan spava!“ Baka se ljuti. „Pogledaj vraga! Zar ova glava rođena, draga?!
Lovom se bavi obnoć i obdan s trista kopalja naoružan. I vuk, i medo, pa čak i — ovca, poznaju ježa, slavnoga lovca.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Preplovio je mora, velike okeane, I otišao u neke bolje dane Levo od Kasiopeje, istočno od Moreje, Onamo gde sunce obdan i obnoć greje.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
A oni mu rekoše: — Naš grad je zaklet, i niko od ljudi ne smije u njemu prenoćiti. Mi smo tu samo obdan: čim sunce počine, mi idemo van, a vragovi unutra. Da i jedan od nas ostane u gradu, toga bi vragovi rastrgali.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Mornari prišli bi na suho i obdan teško hodali po školju, sve dok bi vrijeme za odlazak ugodilo. Stoga se curica lako obikla na novom domu, pa sve ređe
Šantić, Aleksa - PESME
No ja zastirem okna Zastorom crne čoje; Na posetu mi stižu I obdan aveti moje. Stara se ljubav javlja, Iz carstva smrti se budi; Uza me sedne i plače I moje gane grudi.
38 Slike pokojnih dana Iz svoga ustaju groba, I pokažu mi u tvojoj Blizini življeno doba. Snatreći obdan sam lutô Po ulicama svijem; U čudu svet me je gledô, Ja bejah tužan i nijem.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Dobro bi bilo da i njega nađemo. — Pa koga ćemo, striče Lijane? — Koga bi drugog nego mene! — izbeči se starac. — Obdan ću čuvati polja, a obnoć šumu i u šumi školu. Od toga dana poljar Lijan poče redovno da noćiva u šumi.