Upotreba reči obojice u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

I on, i njen otac, otac devojčeta nevinog i bajnog, treba da se probude. Nedostojno je, obojice, što slušaju žensko brbljanje. Božič mu se smeškao, a gledao ga je uporno, zrikavo. On i kapetan se ne razumeju, kaže.

Teodosije - ŽITIJA

Padnuvši na zemlju moljahu od obojice blagoslov, obećavajući da više neće činiti razbojništva. A kada ih je starac blagoslovio, svaki od njih zagrlivši

Za vreme službe i molitve, samodržac otac i sveti episkop časnim krstom i polaganjem ruku obojice na glavu blagosloviše Stefana za velikog župana, vladara i samodršca sve srpske zemlje.

sveti dođe nad bolesnički odar samodršca brata, ovaj mu podignut od drugih jedva mogaše dati celovanje, uz veliki plač obojice i sviju blagorodnih, jer beše jaka bolest samodršca i nikako se ne nadaše životu.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

„Posmrtno slovo, dostojno obojice tih velikih ljudi“. „Lagranž je bio jedan od prvih koji me posetiše kada se ponovo uselih u svoj stan.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Makar i po tome što su kritičari kod obojice rado pominjali jezičku neveštinu. A ona ne ide, razume se, sama: prenosi se u opšti sklop pesme, koja nema usaglašene

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

— Ela! — reče samo toliko. Dade znak Manu, ovaj se diže i obojice nestade iz kafane... Stavre i Mane uputiše se žurno kroz neke ulice, koje su sve praznije i mirnije bivale.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti