Upotreba reči obrvama u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

No samo za vnješnje ukrašenije starati se, veliko nešto u tomu polagati, i s okrugli mustaći, ili obrvama, ili kalpakom, ili perukom, ili zlatoizvezenim haljinama ponositi se, a o ukrašeniju duše i pameti, srca i narava

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Bog s tobom! Kad Radojka posle sve ispriča đedi, on se zamisli, zamisli. Najposlije mrdnu obrvama: — Znaš, snaho, sve je tako! Ama ja sam slušao od starih ljudi da ne valja deci kvariti taka posla.

Ana je se nasmejala i bila je se sasvim umirila. Lajtnant ništa nije odgovorio, samo je mrdnuo obrvama. Posle je Popesku seo za klavir i svirao Krönungsmarsch iz Prorhet-a28 Kad sam uveče došao kući, sretnem Maksa koji

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Petar je ležao, poleđuške, na postelji, sa rukama izvijenim nad glavom, i obrvama izvijenim nad sklopljenim očima, lep i svež, kao neki Efeb. Disao je kao tihi povetarac i pućio usne.

Morala je biti vitka, visoka, a snažna, sa lepim, crnim očima, a sa obrvama, koje nisu bile tanke, kao pijavice, nego, kako je Đurđe dodavao, kao gusenice, guste.

Taj mladi kicoš, sa crnim, gustim, obrvama, nije ličio, pri ispraćaju Isakoviča, na gavrana u franceskom fraku, nego na neku pokislu svraku.

crna, jareća brada, koju je nosio ispod donje usne, kvarili, podšišani, jako, crni brci, a najviše, kvrgava bora, među obrvama, na čelu, koja je bila duboka, zla. Božič je rekao da Lađevič ima glavu kao Apolon.

Kao da je bilo i manje, nego pre, mlado. Njene oči nisu bile više onako radosne, nego su, pod gustim obrvama, kao crnim gusenicama, koje su bile srasle, crnile se, divlje, krupne, tamne. Usne su joj bile crvene i mirne.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Uvek opkoljen psima, zaogrnut, a samo u košulji, sav zarastao bradom i obrvama, taj stari pas spavao je i dalje na pragu kuće, pokriven i uvijen tolikim ćebadima, da se nikad nije znalo gde mu je

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

pa izbegava i onog s opekotinama po licu, pa onog koji nahramljuje, zatim čoveka jako kosmata, ženu obrvaču (s jakim obrvama) pa i onoga, kome je lice mestimice jako dlakavo, osobito rovašenog — s jednom jakom obrvom a drugom slabijom.

Matavulj, Simo - USKOK

I započe: — A da kako ti se čini, kneže, sad dolje? Drago odbi njekoliko dimova, mrdnu gustijem obrvama i odgovori: — Vaistinu, na bolje ne navikoše!

— Bih! Hoću... Reci mi, molim te, mogu li istoga dana pohoditi guvernatora Vukotića? Krcun se namršti, mrdnu obrvama i zavrti glavom, kao da htjede reći: „Ne znam šta da ti odgovorim, ne razumiješ ti naše rabote i prilike!

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

ti, bogami, u ovoj pustinji nikoga naći — pokušah da ga odvratim naoko nemarno, ali starac poučno diže prst i uzvi obrvama. — A šta je Kolumbo radio, moj druže: pred njim sve voda, more, nigdje slamke, a on traži ništa manje nego Ameriku.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Sirota strina! Onako visoka, crnomanjasta, suva; s crnim krupnim očima, dugačkim, tankim obrvama, malim i upijenim ustima — beše i radenica kô krtica. Od rane zore do mrkla mraka ona je bila uvek u poslu.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Prvih dana neki su stavljali maramu na usta, da bi se zaštitili od prašine što se taložila po licu, obrvama, trepavicama, pa i na toj maramici kroz koju se disalo.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

116. Oj Devojko, selen velen — Ne uzvijaj obrvama, Ne zadaji jad momcima; I meni si jad zadala: Konja vodim, peške odim; Čizme nosim, a bos odim; Leba nosim, a

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

ali za čudo visoka čela i krupnih, tako dubokih i tajanstvenih očiju, sa jasno izvedenim do na kraj čela dugačkim obrvama i gustim kao sen trepavicama.

Ona, sigurno okupavši se za ovaj izlet, bila sva rumena i svetla. Njene oči, one njene čuvene, krupne oči sa izvedenim obrvama i vrelim jagodicama, tako bi joj se sjale a usta srećno igrala. Kola bi silazila naniže.

poče jesti, nego ispi i nekoliko čaša rakije, a jednako sa onim zadržanim osmehom na ustima, s očima malo stisnutim i obrvama jedva primetno nabranim, kao smejući se svima i sve ih sažaljevajući... XVI U polumrak vratile se iz amama.

Sofka nateže testiče. Sa nabranim obrvama, mrdajući ustima, strese se od rakije, koja ju je pekla; ali, rešena, sa pouzdanjem, poče piti i osećati kako je po

ženska sređenost, zasićenost, a koja se kod nje najviše pokazivala u njenim mirnim očima, u nabranim, tankim, povijenim obrvama i onim sustalim, vlažnim, srećnim ustima. A kad bi je video ovamo samu, odmah bi odozgo iz kuće Tomča k njoj odlazio.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Najprije gledaše radoznalo, sa izbuljenijem očima, pa što dalje gledaše čelo joj se poče mrštiti, i, najzad sa nabranim obrvama savi sliku i obavi je trakom, pa je zadjede za pas. „Šta je to, Stake?“ zapita je mati, ulazeći iz avlije.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Rekavši to, popo gledaše Bakonju žmureći i dva-tri puta povi obrvama. — Znaš šta, sinko? — reče pop, ustavivši konja kao da se sjeti nečega. — Poslušaj ti mene sve što ti velju.

Ćosić, Dobrica - KORENI

i kosimice, odozdo, zagledao se u šarene oči, sneg je promicao, a on je video svaku žućkastu iskricu pod natuštenim obrvama. Oduvek su te šarene oči izazivale nelagodnost u njemu. Sad se postideo i zato što ga gleda odozdo.

Otkako joj ga je jutros dan urezao na nešto omršavelom duguljastom licu s kosim, gustim obrvama iznad krupnih i crnih očiju, taj osmeh je isti i kad je sama u poslovima i kad njime sreta Đorđa i Aćima.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

kao izvajani majstorskom rukom, oči crne, bademastog oblika, uokvirene dugim trepavicama, a natsvođene tankim crnim obrvama.

Na stazi koja vodi pored šume ukaza se Čarls Darvin. Poznadoh ga po njegovoj velikoj sedoj bradi sedim i čupavim obrvama, mesnatom nosu i upalim očima.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Pred samo podne, u dvorištu velike zgrade, desetak ozeblih vojnika, u dvovrsnom stroju, sa snegom na brkovima i obrvama, zarumenjeni i uznemireni, nestrpljivo su očekivali komandanta, koji je u toploj turskoj sobi potpisivao poštu.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Sav bih se upio u te oči, koje su mi, onako u izokrenutoj slici, s obrvama pod sobom i podočnjacima nad sobom, dolazile čudne i nove, u isti mah i dobro znane i sasvim nepoznate.

i saradnici iz općine, ljudi lijepo ocrtana profila, s njegovanim, dostojanstveničkim bradama i s krupno nabranim obrvama.

(Na žalost, onog istog sa sraslim obrvama među očima što je nabijao obruče bačvama mjesnih krčmara.) Kako su se pripreme primicale kraju, moje je uzbuđenje

Na njoj će djed, s važnim nabranim obrvama i s odebljalim orlovskim nosom pod obodom tropskog šešira, preći preko brijega.

(Čini mi se da sam primijetio, samo se nikad ne usuđujem da otvoreno kažem, da to mrdanje obrvama, ta natuštena čela, to odsustvo osmijeha, to nabiranje čeonih kvrga i čvoruga, stoje na kudikamo većoj cijeni kod

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

I još danas mi je pred očima slika njegove glave bez kose i divnog čela nad gustim obrvama kroz koje su svetlucale njegove duboke utonule oči, svetleći kao mesec kroz iglice starog bora.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Mladen nastavi beleženje. Po stisnutim ustima i ukočenim mu obrvama i uprtim očima u tevter, mlađi brat je video da je ljut.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Maša se čudi što je danas povodljiv i razgovoran, i unosi svoje plave oči, oivičene tamnim obrvama, u njegove graoraste, dugih trepavica, što drhte gledajući u nju. —Napijmo se, — veli Rade, — pa da napojim kobilu.

Čisto u oči ne može da ga vidi, jer su upale i zakriljene gustim, debelim obrvama. Starcu, već iznemoglu, držeći trstiku u ruci, drhće ruka, pa kad, mu dolija, prihvati trstiku obema rukama, a

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Soka je bila upadljivo lepo dete. Ali neki stalan grč međ obrvama odavao je nešto ljuto i srdito, ružno njeno fino lice sa divnim ustima i zubima, i činio je matorijom još od onih drugih

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Pa šta ćeš onda raditi? Jovanče veselo uzvi obrvama. — Ehe, to sam ja već smislio. Ponesem ujutru knjige i ručak u torbici kao da ću u školu, pa kad naiđem pored Gaja...

— povika prvi vođa družine Jovanče i njegovo lijepo crnpurasto lice radosno zablista. Igrao je izvijenim sastavljenim obrvama i u osmijehu pokazivao sjajne bijele zube. — E baš nek ste došli i ti i Žuja. — Ja i Žuja lovićemo zečeve!

— Lunjo, je li tebe učitelj tukao? — Nije. — E, onda ne možeš s nama. Lunja se trže, poigra obrvama i namršteno reče: — Neka znate, i mene će istući. Doći ću ja ovamo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti