Upotreba reči obrvu u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Zbogom, Surepe! Tebe mi je onako ponajviše žao; žao mi tvoga razgovora!... Smeh se zahori. Surep samo diže levu obrvu i razvuče usne... — Zavrzan — Zavrzan — reče on. — Zbogom pošli!... Neka vam je prosto!...

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

skliznu, slučajno, sa lepog lica Kostjurinovog, na njegovu ruku, kojom je bio izvukao maramicu, iz rukava, da obriše obrvu. Ta ruka u čipkama, bila je sva kvrgava, ružna.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

češće polijetali, a kad bi nad predgrađem zabrujala neka naročito glasna formacija, birtaš Marko nadizao je samo jednu obrvu i mrmljao: — Ovi će na Drvar il na Kozaru.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Nemo da se nađeš uvređen, ali red je da prvo njega pitam; sad je on aktuelan. Kad sam mu reko, nije ni obrvu podigo. Još mi kaže: „Pobogu, zar samo zato da potežeš toliki put? Naravno da majka treba s detetom da se oprosti!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti