Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
To joj Mihat za boga primio, te joj rusu kosu obritvio, ostavi joj delinske perčine. Ona mlada u dvore se vrati, na se baca odijelo divno: obukla je kovčali-čakšire, pa
dođe pobratimu svome, pobratimu, bemberu Mihatu, pa je njemu bila besjedila: „O Mihate, mio pobratime, da nijesi mene obritvio, bi li rekô e sam ženska glava?
“ A Mihat joj bješe besjedio: „Oj, boga mi, mila posestrimo, da nijesam tebe obritvio, bih rekao e si junak dobar, dobar junak, careva delija“.