Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Kad se izmeni drveće, prvo na obronku vidika, pa zatim i u okolini, kad im se promeni i zemlja pod nogama i vazduh, koji je postajao zračan, hladan, oni se
kiša i poplava, naročito je propatio te jeseni onaj kraj gde je još otac Vuka Isakoviča bio naselio nekoliko kuća, na obronku brega, i otkuda je Vuk Isakovič bio krenuo sa šajkama.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
te pada suvi vodostaj raste i gusne u ponekoj tački u ptici što nepomično stoji u kostima što se usprave na obronku da jednočine u čoveku koji se prućio da spava posle zavetine i podseća likom na suprotne strane iz strašnih snova
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Ovde brzo pada noć. Tad, iznenada: mesec. Crven, i ogroman, kao veliki balon, naduvan, kotrlja se po obronku brda. Došao je tako čudan i tako iznenada na nebo. Mi smo međutim spustili 700 m. užeta.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
„Kad se izmeni drveće”, veli nam autor, „prvo na obronku vidika, pa zatim i u okolini, kad im se promeni i zemlja pod nogama i vazduh, koji je postajao zračan, hladan, oni se
Tako, recimo, gotovo ništa što Vuk Isakovič vidi na putu, vozeći se kolima ili ležeći na obronku, nije bez trunke privida; niti privid postoji bez onoga što zbilja oko vidi.
338 Ovde se Vuk Isakovič ne kreće, nego - duboko utonuo u premišljanje - leži na obronku ispod jele, ali je dinamika opažanja postignuta tako što mu Crnjanski pogled usredsređuje prvo na kamenice što se
To se i desilo u jednoj istovrsnoj sceni, kad je Vuk, sa bolesnim stomakom takođe i takođe ležeći na obronku ispod jela, sebe sama video potpuno udvojenog: „Činjaše mu se da sedi sam sebi do nogu, pod visokim jelama, i vidi
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
Sahranismo j’, — a groblje je Tad na bregu bilo, Bilo bregu na obronku, Pak se odronilo. Sestro moja, nežni cvete Starih uspomena, Nit’ je sreća, nit’ nesreća Što ti groba nema.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
' 'Ime, mi je legija' — odgovori mu — jer nas je mnogo. I moljakao ga je da ih ne potera iz onoga kraja. Tu, na obronku brda, paslo je veliko stado svinja. I nečisti duhovi zamoliše Isusa: 'Pošalji nas k svinjama, da uđemo u njih.
Ilić, Vojislav J. - PESME
No svetla mladost je prošla, I ti snuždena stojiš na njenom obronku travnom, Jer starost već je došla. Vreme je izrilo bore po tvome čeocu tavnom I zlatne nestade kiše, I gromovnika s
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Tamo na obronku, u jevtinijoj i tešnjoj grobnici, leži sestra gospa Nolina, lepa Julica, i s njom njen „Markiz”, njen srednji muž, drugi od
Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA
njega teče vreme On korača po suvom U pratnji svojih vukova PASTIRSTVO SVETOGA SAVE Čuva belo kameno stado Na zelenom obronku Pomaže svakom kamenu U nasleđenoj crvenoj pećini Da se porodi Kud god krene Stado za njim ide Tutnje brda od kamenih