Upotreba reči obrukali u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Jedared mi je nazvao boga, a ja sam okrenuo glavu. — Pa zar si ti sam?... Ima nas dosta što smo se pred njim obrukali! — reče popa. — O, brate!... Ama, ne znaš ti kako je meni to... Ali reč popina je na njega uticala.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

gotovo prazna, on se tek tada doseti, i Sofka zaista ču kako on iz straha da se ovi nisu sasvim kod nje obezobrazili i obrukali ga, viknu zaustavljajući: — A bre, ne tamo!

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

“ Pa sam se lupio po grudima, tresnuo mamuzama, pozdravio je i ostavio strašno zbunjenu pod strejom. — Vi ste besmrtno obrukali oficirski kor, čiji je ugled inače poljuljan — kida se pukovnik. — Eto na svakom koraku brukamo se.

— Zašto, molim, gospodine pukovniče? Nisam je obeščastio, pa čak ni poljubio. — E onda ste obrukali oficirski kor — prekida zevanje, pa se bajagi ljuti riđi potpukovnik.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti