Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Ne smijemo ništa započeti što bi narod k viteštvu zažeglo, što bi svete kosti prađedovske ogranulo, da u grob igraju, — a kâ guske sve nešto ćukamo. Udri vraga, ne ostav mu traga, ali gubi obadva svijeta!
Ćosić, Dobrica - KORENI
Đorđe sedi nem, opuštene glave, zbunjen. Možda je moje? Čim on ovako... — Naš krov ogranulo je sunce — Aćim zastade. Moram da ga spasem, moram, drhti; pribra svu snagu i nastavi: — Napisao sam testament i onoga
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Kao kamen je ležao Rista na njima. Prošla je godina dana od Ristine osude. Proleće ogranulo. Zeleni se trava, zeleni se reka, sunce greje nežno kao da miluje.