Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
demijurga igra s ovim nevoljnicima, odrazuje im svog ćudljivog miša na licu, zavarava im glad sreće svojim lepršanjem, odbljeskuje im sa svog varavog ogledalca jedan odbljesak vječnosti na njihova stara i umorna lica.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
nigda i ne pokazuje; ono samo što za vedrih dana časom obasja vrhove viših zgrada, pa ga se ozdo od želje gleda kako se odbljeskuje na gornjim staklima.
U hitnji užeže svijeću i podnese je pred oglejcalo. Između dvije svjetlosti lijepo se odbljeskuje njena prikladna glava; trpeljive oči smeđe su zatvorene boje, ali crne obrve i trepavice daju im tamni i umireni izraz.
Misao dviju žena bježi još dalje od nepregledne pučine, a raširene zenice, u kojima se odbljeskuje svjetlost i prostor, kao da u se kupe proživljelu mladost i nose je daleko u tuđinu.
Antica mu htjede pomoći, no on se usprotivi, veli: „Sam ću još danas!” Brodica juri kraju, voda što kaplje s vesala odbljeskuje se u suncu, pučina dršće u sjaju, — a ona se sneveselila; prignula se na jednu stranu čamca i pustila ruku da joj niz
Magare dotrča do ograde, pa, vidjevši da ne može izići, uprije u nas svoje jedre, pune, svijetle oči, u čijim zenicama odbljeskuje sva vedrina i sloboda pustoši usred mora, pa se naglo okrete i, hitnuvši se zadnjim nogama, bijesno se ustrča uokolo
Odmakne se od prozora, uze stolicu i sjede sučelice prema njima. Počne da ih upućuje, a sunce se, dok on govori, odbljeskuje na prozorima i rasiplje po cijeloj sobi i titra na zidu prama njima.
je kao u tlehu; u dugome zatonu more se tek povija, brodice se lagano ljuljaju, a pučina dršće u sjaju sunca što se odbljeskuje na prozorima uz more poređanih kuća.
ljudskoga ni živoga glasa — samo njegova mirna prilika stoji na hridi pred nemirnim, razbuđenim morem što se nadimlje, odbljeskuje i krkoči oko ispranih škrapa, kao da u sebi nosi sijaset života...
Početkom zime novi Hristov hram podiže se; mramorni stupovi ponosito se dižu i pozlaćeni krst u suncu se svečano odbljeskuje. Nastupio je dan osveštenja.
Ćipiko, Ivo - Pauci
vrata, bilo je vedro, a kad je odanilo, pokaza se sunce, ali ne može da savlada debele smetove snijega, već nemoćno se odbljeskuje od njih, a prije nego će da zađe, kao za naknadu, razasu svoje zrake poljem, a visove planine, nad selom, pozlati; na
vrata oklijeva; okrenuvši se naglo, pogleda prema vatri svojim velikim očima u kojima kao da se tuga sa prijekorom odbljeskuje. Župnik priđe bolesniku i pruža mu posljednju utjehu pred smrt.
A blagi jesenji dan ugodio. U odgojku, u prošarici, igra sunce i odbljeskuje se u pretežitoj bakarastoj boji, i odvaja se od puste okolne goleti.
Svijetlo gvožđe zveči odmjereno i odbljeskuje se prama suncu. Ljudi upriješe svom snagom, pa premeću i prevrću crnicu. A sunce se bolje diže, nosi sobom toplinu,
Pa, im se oči sukobiše i zasjaše, i oboma učini se kao da se u njima odbljeskuje probuđena zajednička želja. Pa on, gonjen tom željom i primamljen odbljeskom njenih očiju, zbliži se k njoj i — obgrli je.
— Gledajte kako se na moru odbljeskuje i igra zapad sunca, k'o da se trza prvo no će umrijeti! — veli starome dijurnistu, koji, prignuvši glavu na same