Ćipiko, Ivo - Pripovetke
i svugdje ono dopire i ispunjava svježinu jarkim dahom života: i potočine, i drage, i gudure prekomorskih brdina što se odbljeskuju u jasnoj modrušastoj boji.. . U dnu dolje tucaju ribe, uvijek gladne— jagme se, a on ne haje — sit je!
Ćipiko, Ivo - Pauci
A čaršijom stoji zveka zatresenih srebrnih đerdana i baktanje teških zakovanih postola; znoje se mrka lica, a u suncu odbljeskuju se išarane đečerme. I veliko kolo razvrglo se, a Radivoj još ne prestaje.
Tako stoje, starac gleda u tunju, a Ivo posmatra morsku pučinu. Sunce zalazi iza prekomorskih brdina, i njegove zrake odbljeskuju se i lome u moru što se lako sagiba i oko škrapa žamori.
A mjesec, kao da ga je onaj lahor prenuo, izilazi iza brdina, lijepo pušta svoje zrake što drhte nad pučinom, odbljeskuju se u njoj i provlače se kroz maslinik. Dopru i do njih i rasiplju se dalje i dalje...