Jakšić, Đura - PROZA
Ne znaš kakva je to milina u ovakoj mračnoj gori dočekati prvi zračak rumene zore! Čoveku kao da nešto odlane; disanje mu je slobodnije, lice vedrije, pa i sam konj uzdigne glavu više, zarže i veselije korača unapred...
Radičević, Branko - PESME
Obrenoviću GOJKO Gusle moje, ovamote malo, Amo i ti, tanano gudalo, Da prevučem, da malo zagudim, Da mi srcu odlane u grudim', Ta puno je i prepuno sreće, Čudo divno što ne pukne veće.
Za njom gleda, oh moj Bože, Uzaman je, bit ne može — Zato da mu bol odlane, Zato da je jadnu mane? Nju, sve koja zaboravi, Oca, majku što ostavi, Ne zapita: ko je, šta je?
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Al godina radi i kad ništa ne radi. U šumi, u tišini, sigurno ste već čuli Lišće kad truli. Godina, kad joj odlane, Obavlja taj posao: On joj je od lane Ostao.