Ćosić, Dobrica - KORENI
— Kako bi smela da dođe posle onakvih batina? Gazdica Đorđija za trgovinom u Beograd odlutao, a starina Aćim za seljačku pravdu tamnuje gde se legu guje i gušteri zeleni. Dvor im čuva Mijat, verni sluga.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Moj „smrtno zaljubljeni” otac ostao je kratko vrijeme uz moju majku, s njom začeo mene, svog sina, pa opet odlutao morima.
To je zavist! XXIX Eto sam opet odlutao! Na svakom ćošku pobjegnem sam sebi s lanca. Stalno mi se mrsi i prekida nit. To mi je stara mana, još iz djetinjstva.
Ako se ne varam, htio sam da ispričam nešto kao „moj život”, ili možda „moje djetinjstvo” — a eto sam odlutao u nekakve meditacije, u nekakva maštanja, čak u nekakvo moralisanje!
Ti si, na koncu konca, bio moj đak, mogu slobodno da kažem moj najmiliji đak. A i kasnije, kad si odlutao, pratio sam tvoj razvoj, tvoje napredovanje, ponosio se tobom, ako hoćeš.
u kojoj je povratnik s ratišta našao kod kuće sve u najboljem redu, taj Edip koji nije sebi iščupao noktima oči i odlutao svijetom?
stvar kad olako sude o čovjeku koji je ostavio jedan siguran sistem koordinata i jedno udobno stanje ravnoteže da bi odlutao na nekakvo šimerično izgubljeno ostrvo da doživljava razjarena sunca i fantastično bujne biljke.
o čovjeku koji je, nenadno pogođen totalnom amnezijom, zaboravio ime, identitet, prošlost i familiju, pa neznano odlutao, zamućenih očiju ali lagan kao ptica.
Nije li možda i naš jadni, domišljala se žena, odlutao tako, sve pješice, u neki strani grad, prešao bez zapreka granicu (jer slijepce-amnezičare, mora da prati okata sreća,
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Koliba u kojoj je stanovao bila je prazna: starcu i psu ni traga. »Mora da je odlutao među trske?« — pomislili su i nisu ga više tražili, uvereni da će među trskama iščeznuti kao što iščezavaju