Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Što je dalje Strahinja odmicao, bivalo mu je sve teže. Na mahove ga tako stegne nešto u grlu, rekao bi, ugušiće ga. Oseća kako su mu oči pune suza,
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Stanko je ćutao. U njega beše ušlo sto besova. Činilo mu se da mile a ne hode, pa je odmicao ispred sviju. — Stanko! — viknu ga Surep. — Šta je? — Lakše. — Ja!... Lako je vama!...
On se pouzdao u brzinu svoga zelenka i nije se prevario: konj ga je proneo ispod oštre sablje. Dokopao se luga, pa je odmicao. Povio se po konju da ga koja grana ne bi zakačila i svalila... A konj ga je nosio...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Posao je iz dana u dan sve više odmicao. A šta je čuda spremljeno bilo, ne smem čisto ni da ređam, jer se bojim da mi niko neće verovati, a posle i da izređam
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
vreme i dok je štab one razbijene divizije, što se u najvećem neredu probijala i dalje kroz kukuruze lomeći ih, žurno odmicao drumom Bog bi znao gde, jedan armijski automobil, za kojim se vukao ogroman rep prašine, dojuri mu munjevito u susret.
A dan je odmicao sporo i Hristić je, zakovan na istom mestu, nervozno pogledao u onom pravcu odakle su dolazila topovska zrna i sa
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Jahao je i po providnom mraku, kao senka. Odmicao je tako, u strahu, i odmorio se tek kad je, kroz urnebesni kreket žaba, video da je stigao na obale Dunava.
Drumovi u Austriji bili su, tada, već, u dobrom stanju, pa je brzo odmicao, a prtljag su mu pregledali svega jednom, u Leobenu.
Njegov konj, brđan, nije žurio, ljuljao ga je ravnomerno, kao što decu u kolevci ljuljaju, ali je odmicao u brda, lako, korakom, brzo, sigurno. Panjeve je obilazio. Dugim repom ih je samo dodirnuo.
Što je drum dalje odmicao, od Ujhelja, u brda, lišće je bilo sve gušće opalo i ležalo, na zemlji, uvelo. Šumsko drveće, grane kao neke ruke, sve
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
do kolena blato i tukli se oko prvih bunara na koje su naišli, trčeći posle pustim ulicama, za grajom puka što je odmicao, kroz grad.
Milićević, Vuk - Bespuće
jurio stanici, šetao nemiran i uzrujan, pogledajući na sat koji je milio i, najzad, popeo se u voz koji je tako sporo odmicao. I kad je sio u saonice, kako je rezala zima, kako je šibao vjetar, suh i hladan, po prostoru koji se smrzao.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Čuo se u početku i slikar bradonja, ali, kako je dan odmicao i larma rasla, on je postajao sve tiši i rasijaniji. Zuzukao je nešto sebi u bradu, odsutno kružio pogledom po društvu
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Pa se nisam odmicao od nje, već stajao i dodirivao je. Ona je plamtila sva, ali, zauzeta oko vađenja kofe, nije mogla ništa.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Stricu je bivalo svakoga dana gore, te se malo i odmicao od njega, a i koliko je mogao da razbije brigu, nije tražio, i posta mučaljiv. Svi su se čudili šta je Bakonji.
Ćosić, Dobrica - KORENI
I rekao joj: „Nećeš da mi podvališ!“ „Zar ne vidiš?“ nasrtala je, široka i jaka, a on se odmicao od nje i, kao suv list duvana, pripijao uz dasku kreveta.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
silazeći nisko, nisko, odlazili su i vraćali se čas kao kiša, čas kao izmaglica nad morem, ali on se od stene nije odmicao. Ponekad mu se činilo da se i sam kameni, čekajući da mu se ona osmehne ili da mu pruži ruku, ali stena je ćutala.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Korak po korak, zaustavljajući dah i zastajkujući svaki čas da oslušne on je oprezno odmicao uzbrdo, pored visokih i razvaljenih plotova i u isti mah žurio da što pre stigne do velikog grma, kod „Zapisa“, gde je,
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Svaki trenutak što je odmicao bivao je silno dragocjen, nenadoknadiv; sve što se ma gdje odigravalo kao da je u neku ruku meni prikraćeno, meni
On se nasmjehnu. — Hm!... Gledao je u kapice svojih cipela, koje je ravnomjerno primicao i odmicao jednu od druge. A onda, ne prekidajući tu igru (znao je za moje nekadašnje djetinjarije i fantazije): — A postoji li
Ćipiko, Ivo - Pauci
Besvjesno hodaše širokim ulicama. Više ga nijesu zanimala tuđa obličja, ni gradski sjaj; bijaše mirniji čim je dalje odmicao. Izbije na željezničku štaciju. Nanovo se nađe među silom svijeta. Žamor, šum sada ga kao uspavljuje...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
I gle, evo je kako ga delje, renda i testeriše, kako mu pije dušu na slamku. Na Bogdanovom licu, što je dan više odmicao, razrastalo se očajanje koje je pred mrak ličilo na golemu modricu od uboja.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
— reče starac. — Idi i naći ćeš ga! — Gde? — viknu Drvoseča i potrča za starcem koji je odmicao sve brže, dok najednom, kao da se u vazduh pretvorio, ne nestade. Drvoseča obori glavu, a iz oka mu sklizne suza.