Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Pravo ode bijelu šatoru, ka šatoru nejaka Uroša, dogna Šarca caru do šatora; onđe Marko Šarca odsjednuo. Kad ga viđe nejaki Urošu, lako skoči sa svil'na dušeka, lako skoči, pake progovori: „Blago mene, eto moga kuma, eto
Onda kale konja odsjednuo, la privati za deliju Marka, al' se Marko davno prestavio. Proli suze proiguman Vaso, jer je njemu vrlo žao
Pred dvorom je dora odsjednuo, pa on sjede na meku ložnicu, pa izvadi oči Arapove, te ih baci svojoj miloj seji: „Evo, sele, oči Arapove, neka