Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Zatim nastavi: — Nisam daha imao. Pred očima mi sinu neka svetlost, očajno se odupreh o dno i najednom ugledah nebo... U magnovenju spazih neki koren od vrbe i ja ga dohvatih.
Negde levo učestaše pucnji... pa se vojnici i okolo nas uznemiriše, puške zapraštaše, ja otvorih oči i odupreh se rukama. Osluškivao sam... Paljba je sve brža. Počeše da pucaju i ovi oko zemunice. Kao da čujem neki žagor.