Upotreba reči okošt u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

Starac Mrgud Šutov, suh, malko pogrbljen, bješe najviši među onijem stasitijem brđanima; bješe okošt, velika grbasta nosa, tankih, bijelih brkova, sitnijeh, plavijeh očiju, a bijeli bičevi kose udarahu ga po plećima,

Prema vratima, za stolićem, sjeđaše čovjek i čitaše nješto. On ustade kad se pohodioci uputiše k njemu. Bješe visok, okošt, grbasta nosa, dugačkih, smeđih i prosijedijeh brkova.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

“ reče onaj što bješe najprvi ušao, okošt čovjek, sredovječan, crnijeh velikijeh brka. „Ti lijepo znaš što si ti nama, naša perjanica i naša dika, a što smo mi

Bijaše to visok čovjek, sijede brade do pasa, okošt ali ne suh. Godine mu ne bi umio odrediti sudeći po crtama, jer mu lice iako malo žućkasto i sjedinama okićeno

On ružno pogleda klisara. Iguman Pahomije, naprotiv, bijaše okošt, crne prosjede brade, smirena izgleda. Stevan, jednako rešetajući glavom, vrnu se na svoj posao; ispod oka stari

Vidar bješe visoka rasta čovjek, okošt i žute dlake, po godinama sredovječan. Rekosmo da je bio iz Crmničke nahije, od plemena Iličkovića.

Serdar im ode u susret. Konjici, kad ga ugledaše, pognaše konje. „Dobar veče!“ reče prvi, omalen okošt, crn kao gavran. Onaj za njim bješe visok, bjeloputast, zagrnut vojničkom kabanicom iako bješe vrućina.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Zvao sam je babom. Ponekad je dadilji silazio u posjete muž, okošt, tamnoput seljak iz planine. Bio je to čovjek od kratkog razgovora i krte geste.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti