Šantić, Aleksa - PESME
kad mjesec zasija I tvoj talas plane sjajem dragog kama, Jedan lik, od krina i od kamelija, Na modroj stijeni pod omorikama Pojavi se. Sama, u providnom velu Od srebrne magle, ona stoji tako Blijeda i tužna.
I sve dok ne sleti zora na vrh goli, Kao stub mramorni tako stoji sama Na modroj stijeni pod omorikama, Pa plače i jeca i Bogu se moli. O, ja znadem gdje je postojbina njena!