Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ili hoda po polju. Zapjeva slavuj poistiha, pa krepko, milostivno i setno, veselo kao svatovska pjesma, pa tužno kao opijelo. A ona ga sluša, sluša, i pogled joj luta po zraku.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Jedva čekam da ga vidim... Bakonja pobježe, jer ču iza sebe glas strica Čagljine. Opijelo se brzo svrši, pa fratri obniješe gvardijana tri puta oko crkve i uniješe ga u groblje, gdje Naćvar poče „rič“.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
jednoga a da smjesta ne iskrsne i ono drugo: kad god i ma gdje slušao zvuke tog melodramskog Miserere, zvuče mi kao opijelo nad mojim mrtvim ocem zašivenim u kožnatu vreću nad kojom se zaklapaju sutonski vali oceana.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
— Nađoste li para pri njemu? — upitah ja Dulu. — Našli smo dvadeset i pet vorinti. Deset uze pop sebi za opijelo, a petn'est odnese knez sudu i sasu u carsku kasu. — A ko mu podiže biljeg?
„Ne vjeruj 'rišćaninu! Prevariće, slagaće, oblagaće, u krašće, nebo ga ubilo!“ Dok svrši vjenčanje, krštenje, opijelo ili što drugo, odmah na konja, pa kući. Kod sebe ne da nikom prenoćiti. Sam vladika da dođe, pa ništa!
— „Otvoriću, otvoriti, dok se vjenčate, i dok meni Džibukarda, 'nako isprema se opijelo očata. Vjenčasja rab božji Džibukarda, raba božja Đurđija!“ — smijem se ja i razdragan odam ispred sobe.