Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Da ima sto života, on bi mu ih svih stotinu uzeo. On zape pušku. Noktom protre kremen na orozu... Turčin stupi pa ćupriju. — Stoj! — grmnu Stanko. I jeknu dubrava od njegovog gromkog glasa.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Sa naše strane nije planula nijedna puška. Ljudi su prislonili puške na ramena, prsti su bili na orozu. Videlo se samo nepomično kamenje. „Osmatraj, osmatraj!“ — čulo se kako šapuću desetari. — Samo kad se pojave, pucati!
Moji vojnici se nalaktili sa prstom na orozu, digli glave, i netremice gledaju susedni breg. Tamo desno paljba naglo prestade. Ali neko jezivo zapomaže.