Upotreba reči osvetite u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

I izgubiše se u turskim redovima... Čulo se samo dovikivanje: — Ha!... Ne daj!... Drž̓ onog tamo!... Zbogom braćo... osvetite me!... I susretahu se u ljutom boju. — Junački, Devo! — dovikuje Zavrzan. — Ala Stanko džumbusa!...

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Serdar se sad promjeni u licu. Mjesto žalosti obuze ga srdžba i pregnuće, pa kliknu: „A sokolovi osvetite me! A, Janko, Janko...“ No mu Stana ne dade da dovrši.

Stanković, Borisav - TAŠANA

« Čaršija se zatvara. Svet beži kući. MLADEN (prolazi uz grčeviti smeh): Tako, braćo! Tako! Osvetite me. Glavu za obraz! Ja sam već mrtav ali bar da mi se kosti u grobu ne prevrću. (Ode.) DIMITRIJE (ode za njim).

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— Evo vam sada prilike da se osvetite, i u isto vreme proslavite. Molim vas... Gde je linija rova, pokažite mi? — pitao je nestrpljivo kapetan Lazar.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

« I ukažite im od toga lek, da se mogu izlečiti: osvetite crkvu i skupite u nju sve ljude; i malo i golemo, i muško i žensko, starce i momke, oženjene i neoženje, gospodu i pahore,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti