Upotreba reči osetih u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Da jednom žito, koje posadih, ugledah kako raste! Pa da bar jednom kraj Ribnice osetih đurđevsku kišu, kako mi kaplje s lista na lice, s lica na njenu sisu! da mi još nije ove lule... Gasi to!

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

” Ne misleći ništa, obučem se i iziđem iz sobe. I nehotično pođem vratima od velike sobe, ali se očas trgoh, jer osetih kako me majka dohvati za ruku.

Dugo sam još slušao kako se prevrće po krevetu, pa posle sam zaspao. Ne znam koliko sam tako spavao, kad osetih nešto mokro na čelu.

Nisam se nadao. — Đavo ga znao, to sam kazao s dosta osećanja i, u stvari, kao da osetih da me boli njena hladnoća. — A šta ćete s njime? — Vi meni njega poklonite, a šta ću ja s njim, to ja znam.

Posle legoh na nju i zatvorih oči. Ona nije ništa govorila, nije se opirala. Osetih da sav gorim i da ona teško diše. Pribrah se. Nesrećniče, šta radiš? Skočim naglo sa stolice i turim ruke u špagove.

Od nekud dopiraše do nas tonovi od fagote. Bili su neobično tužni. Ja osetih kako se oni liju u talase i kako nas ti talasi podigoše. Mi koračasmo po njima dalje, sve dalje.

Dakle ja sam sve svršio, ja imam ženu koja me voli. A moji: moja mati, moj pobratim, moja zemlja? Osetih se ostavljen od sveta i pljunuo na sve što sam dosad voleo. Sam samcit, s njome u mom zagrljaju.

Ja briznuh u plač, iako sam iz ponosa prestao plakati još kad mi je bilo 15 godina. Suze su mi tekle kroz grudi, i ja osetih da mi je toplo od njih. U taj par začuh nekakav težak hod. Otvorih oči i ugledah momka koji je ložio furunu. — San!

Činilo mi se da ima nešto, i počeo sam da se sećam. Najedanput mi izleti njena slika pred oči. Ja se stresoh i osetih kako mi vazduh hladi grudi. Bojao sam se, ne znam zašto, da i dalje mislim na nju.

Čudio sam se što nema pisma i zebao sam nekako. A nisam sebi smeo dati računa o sadašnjem svom odnošaju prema njoj. Osetih da se neko prisloni uza me. Trgoh se i ugledah nju. — A gle! — rekoh ja veselo. — Nema nikoga u kući, pa me strah.

Afrika

digoh pogled i videh životinju, sasvim šarenu, nalik na pantera, ali mnogo manju, kako me mirno posmatra sa praga. Osetih strahovit strah, ustadoh od stola i brzim korakom pređoh u prostoriju koja je iza mene a u kojoj je spavao N.

Odjednom osetih da sam bedan, slab, da ću, ako iziđem iz ovoga, lipsati u „bifeu“ ili kampmanu; bedno nećkajući se i odbijajući,

Teodosije - ŽITIJA

I kada je san sa strahom OD mene otišao, odmah se osetih da prav stojim kod groba svetoga. Mnogo sam stojao plačući ka svetome, i moleći se za pomilovanje moje bednosti, dok i

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Sveži dodir stakla bio je kao dodir nežne ruke i ja osetih izvesnu klonulost iz koje nisam imao snage da se izvučem. Kad sada mislim o tome, čini mi se da nisam ni želeo da se

- Da to nisi bio ti koji je mene zaustavio? - rekla je i bila u pravu, kao obično. Za trenutak se osetih kao da me je neko lupio šakom u rebra, zatim se napravih da posmatram šta Ataman dole na hipodromu radi.

bila je gipka i sveža kao mlada vrbova grana, a i usta su joj bila takva: detinjski hladna i sveža mirisala su na bilje. Osetih kako mi kolena dršću. To je to. To je to, Bože moj!

Možda bih video snežnog čoveka, a možda bi mi od mraza otpale uši. Osetih kako mi hladnoća mili niz kičmu, a onda odmahnuh glavom: ipak je bolji plan o putovanju na ostrva Južnoga mora.

Usne su joj bile mirne i sveže kad je poljubih, no ona mi ne uzvrati poljubac i ja se osetih kao čovek koji je dugo trčao do cilja, a onda, dostigavši ga, ne zna šta će.

šakom preko čela, a onda odmahnuh glavom: ne sme se misliti na taj način, idiote, ludo je što misliš na taj način! Osetih kako mi se nešto toplo i surovo podiže sa dna utrobe i nasmeših se, jer sam znao da je to trenutak prevazilaženja: sada

- Zar sam baš toliko dete? - reče okrenuvši mi leđa. U tom pitanju bilo je toliko usamljenosti da za trenutak osetih kako gubim dah. - Ti, mala ludo! - priđoh joj i zagrlih je s leđa.

Kako se samo uklonio bez reči. Bilo mi je nekako krivo što nisam bolje pogledao. Ti očevi! odmahnuh rukom i osetih jezu u kičmi. Pred očima mi je još bila crvena mrlja koja se pentrala prema rampi.

Kažu da su Turci u davna vremena to radili. Ne bi bilo ništa novo da on to uradi sa mnom. Osetih kako mi se i noge i ruke hlade. Da li je on to nas noćas tražio po nasipu?

Sa slike nas je gledao dečak u mornarskom odelu s čitavim čudom zlatnih dugmadi i resica. Osetih Rašidu sasvim blizu sebe. Veče je padalo naglo, kao što pada zavesa u pozorištu.

Sigurno neki zec ili mačka! Ona je dovoljno luda da čoveku pokloni tako nešto. - Da nije možda jež, Rašida? - osetih kako mi se suši jezik, ali ona reče da nije, neka pogodim.

Rašidada je bila nekih dva metra ispod površine; osetih kako me hvata za petu. - Ja sam morski pas, beži! - viknula je izronivši na površinu i počela da me ujeda gde stigne.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Srbije običaj je da mlada, dok na putu za venčanje prelazi preko nekog potoka ili reke, malo zadigne košulju i kaže: „Osetih se, rodih!“, pa će onda lako decu rađati.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

se ponovo odnekud pojavilo i ponovo je u njemu iskrsao mladi kontrabasista Sead, smešeći se na nevolje i na sirotinju: osetih da me tog časa njegova drska, lažna muzika vraća u svet živih, tamo gde još postoji ukus smeha.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Iz cele tebe izbijala je toplina, mekota i neki čudan, opojan miris, koji nikad u životu više ne osetih. — Što me gledaš tako? — upita me ti začuđeno. — Tako! — A plamen mi obuze blede i suve obraze.

Mladost! Da li je nje ikada bilo kod mene? U čemu beše ona? Ne! Ja nisam imao mladosti. Ja nikad ne osetih čilost duha, svežine misli i brz, topao, opticaj krvi u meni. Nikad mi snaga ne zaigra od zdravlja i bujnosti.

Bog zna šta sam tada osećao. Jedva sam se držao na nogama kad osetih tvoju toplu blizinu. Nokte sam utiskivao u dlanove samo da se uzdržim. — Teta li me zove? — I htede da prođeš.

Stresoh se. Čudno i teško i neugodno, kao neki strah, osećanje obuze me kad osetih dodir te suve zategnute kože na kostima ruke. Da li to beše strah od smrti? Ne znam.

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Cipeliške nikako nisu htele da se drže asfalta, osetih se odjedanput lakom i šašavom — sve je bilo moguće, zašto da ne?

Beda — svega 26 otmova! Kobnost — 13 koba! Truba. Osetih se nekako usamljena među svim tim maksimalnim gledaocima, od kojih je svaki težio najmanje 250 otmova, svejedno što me

“ rekao doktor, Etker. Nije da sam bila osamljena ili nešto slično, ali odjedanput osetih da u ovoj varoši više nema apsolutno nikoga s kime bih mogla da se smejem barabar!

Zdravo, deco …apćiha… samo se vi lepo zabavljajte! Nazdravlje! Osetih da propadam kroz rasušeni parket. Bakuta nikako da se zaustavi s kijanjem. — Šta radiš tu? — vrisnuh, spremna na sve.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Grudi su bile razdrljene i krvave, a noge grčevito podavijene. Nešto me smlati i osetih umor. Apatično pođoh. Cigareta mi nije prijala, te je bacih. Jedva se zaustavih kod prvoga voda. — Jeste li ga videli?

Dok sam bio na dogledu baterije i komandanta, išao sam kuražno; ali čim zađoh u jednu šumaricu i osetih da sam potpuno sam, obuze me neki nemir.

A u neko doba osetih kako mi nešto mili niz leđa, pa me zasvrbe. Odmakoh se malo da se počešem, ali, bila je to ona mrtva tačka negde oko

I kao da uzlećem na neku visinu njišem se, kao da me neko ljuljuška... Prijatno je... a potom počeh naglo da padam... Osetih bol u kolenu, trgoh se i tada uvideh da ležim pored nogu moga konja... San trenutno odiđe sa mojih očiju.

Prisetih se tada da nas oficiri posmatraju sa brega pozadi. Osetih se posramljen, pa već izbezumljen viknuh: — Hajdemo! — i udarih konja. Nešto strahovito grunu levo.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

* Osetih, jednog dana, svu nemoć ljudskog života i zamršenost sudbine naše. Video sam da niko ne ide kuda hoće i primetio sam vez

On je dugo, i blago, opisivao taj kraj na Uralu. Osetih tako svu tu belu, neizmernu tišinu, tamo u daljini. Polako sam se nasmehnuo. Gde sve taj čovek nije bio!

Pređe me jutarnja jeza. Video sam još Mesec, sjajan, pa se i nehotice osmehnuh. On je svud isti, jer je mrtvac. Osetih svu našu nemoć, svu svoju tugu. „Sumatra“, prošaptah, sa izvesnom afektacijom.

Sišao sam u zaliv, najmio ribara i izjadrio na more. Igrali smo po vodi, sa nebom i stenjem, i ljuljali se sa ostrvima. Osetih kako je stenje lako, i videh kako se obala prevrće.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Kao da osetih novu snagu, zaboravim umor i klonulost, pa požurim u pravcu tom gradu. Stignem do obale. Dve velike reke mirno protiču

tako zabole stradanje nevinih, mirnih građana od njihova varvarstva, pa čisto zaboravih da sam star, iznuren i nemoćan i osetih u tom trenutku mladićku snagu.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Ilija ne bi mogao naći reda. — Juh bezobraznik! viknu direktorka. Đaci zapiskaše i zavriskaše. Osetih da me desetina ruku ščepaše za perčin, ali, srećom, u taj mah zagrmi i udari grom usred škole. Ja padoh i probudih se.

Mislio sam da ću onoga trenutka učiniti sto čuda i od sebe i od njega, a ono ništa. Samo osetih da mi igra usnica i noge stadoše da klecaju u kolenima.

Najposle iziđem sa svećom na amvon i zagrmim mnogoljestvije... Tada osetih kako neka električna vatra juri kroz mene: gornja usnica gori kao žeravica, pa odjednom vatra preleti u veliki prst

Pred očima neprestano igraju i proleću neke crne loptice, a glava štreca i zavija, zavija, zavija... I osetih se samohran i nemoćan kao suho drvo u pustinji... Sve oko mene mračno, pusto, odvratno ...

Rakić, Milan - PESME

Ja za tobom iđah, i u jednom mahu, Slušajući tice i talase rečne, Ja osetih silno, u pobožnu strahu, Da je najzad doš̓o čas ljubavi večne, Čas ljubavi prave, željene i čedne, I sve što u duši

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

Ja za tobom iđah, i u jednom mahu, Slušajući tice i talase rečne, Ja osetih silno, u pobožnom strahu, Da je najzad doš'o čas ljubavi večne. Čas ljubavi prave, željene i čedne.

Kad u odaju stupih svoju gluhu, Sa suhim cvećem u rukama vrelim, Od duga puta u prašljivu ruhu, Osetih tada da ništa ne želim Ceo mi život u prošlost utonu!...

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

No već tih dana videh da je to oštećenje štiti od useljavanja nemačkih vojnika. Zato se u njoj osetih kao što se čovek oseća kod svoje kuće, pa bila ona i krovinjara.

Zato nabavih klasno delo Erista Maha o razvitku te nauke. Kada ga proučih, osetih kako stojim na čvrstom tlu, a duhovni pogled mi se razbistrio i raširio. Moja rasprava zahtevala je i znanje matematike.

No najveću blagodet tog svog sporednog zanimanja osetih za vreme nemačke okupacije naše zemlje. Onda sam bio izbačen iz normalnog koloseka svoga života i poziva, a sve vreme

Vi ste je odnegovali i dali joj krila“. 25 Osetih kako Lagranž pritisnu prijateljski svoju ruku na moju. „Moja teorija je samo municiona komora Laplaseve velike vojske“.

On je stavi u rotaciju i dade mi u ruku krajeve sprovodnika; osetih kako kroz moje telo struji elektricitet. Isto to je bilo i sa njegovim pravougaonikom u kojem je Zemljin magnetizam

je to Darvin pričao obuhvatih svojim pogledom pitomi brežuljkasti predeo grofovije Kentske koji se video sa naše klupe. Osetih se u tihom kutku, zapećku Zemljinom, kraj koje mi stari borac pričaše svoje burne doživljaje.

Deca, umivena, očešljana i lepo odevena, dočekaše me kao svog milog druga, a stari kao člana porodice. U tom krugu osetih se kao da sam među svojima. Pričah deci razne vesele priče, a ona se topiše od raspoloženja i slatkog smeha.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

I tako se opet setih pobratima na kome se zaustavih, pa jednog trenutka osetih čak dužnost da o njemu mislim kad već idem da ga vidim.

Odmah zatim osetih i kako me dodirnu po očima jedan kraj njene suknje, i kako se preko mene naginje da nešto dohvati, pa se setih da se više

Tada osetih kako se munjevito pokidaše niti poslednjeg prijateljstva i poslednje nade. Baš u tom času ja začuh kako se kroz mrtvilo

I tada osetih, ja tada čudno osetih da je ono jedino koje me žali, jedino koje me sa puno beskrajne dobrote i nežnosti gleda, miluje

I tada osetih, ja tada čudno osetih da je ono jedino koje me žali, jedino koje me sa puno beskrajne dobrote i nežnosti gleda, miluje i voli.

I najednom, nešto neizrecivo sveto, kao da se nov, dubok, dotle skriven život munjevito probudi, ja osetih kako sve u meni procveta, proklija i zaklikta. Iz cveća oko mene poleteše dva leptira.

Užasnut, ja osetih tada da su sve moje nade izgubljene i ražljutih se na leptira toliko da umalo što smesta ne opalih metkom onde gde sam

Međutim, evo, i to ću ti priznati, a to osetih ovoga časa: glavnu snagu da ti pišem daje mi, pored sve moje odlučnosti, neka nada, da ipak ni ovoga puta neću

Kad je ona iščezla, a ja opet ostao sam, osetih kako mi se srce zgrči, kao da ja bez onih malih cipelica ne mogu više ni časa da živim.

Jer posle toga n od toga dana, kao da sam dotle bio sav u lancima, pa oslobođen odjednom, ja osetih jasno svu laž o onoj potpunoj dovoljnosti jedne žene, svu laž o mogućoj sreći i spokojstvu sa jednom.

Oslobođen tako, ja tek tada osetih i svu slast one slobode da pomalo budem neki paša onog harema ženskih duša o kome govori Arcibašev.

Tada, kao iglom žacnut, osetih najedanput krilance leptira kako se dotače onog svilenog graničnog končića, te me strašnom opomenom, jedinstveno

Petković, Vladislav Dis - PESME

Ne znam kako, zašto — ali glasno rek'o: “Ja te volim draga”; i osetih tada Onu ljubav staru i doba daleko, Doba koje namah pojavi se sada.

Pogledom te gledah za tebe umrlim. Ti si divna bila. Ne osetih tada Želju da te volim, potrebu da grlim Dan mojih očiju. Nit osetih jada, Il' pesme jeseni, Il' bola u meni.

Ti si divna bila. Ne osetih tada Želju da te volim, potrebu da grlim Dan mojih očiju. Nit osetih jada, Il' pesme jeseni, Il' bola u meni. Dan julski i vreo umoran odlazi.

I ostavljajući sporo svoje sreće znak, Sa naslonjenom glavom o mrtve aprile, Ja osetih tada poraz, grob i zadah jak. K'o ma'ovina meka, k'o pokrov od svile, Zaborav će sad padati na spomen i san, Na

I osetih i to da spuštenu glavu Zanavek podižem, da sam danas veći; Da delo iz krvi pruža svetlost pravu, I put koji vodi i miru

Sve se to desilo brzo i u času. I dok vatra smrti ispred svakog zija Po meni se milje neobično rasu, Jer osetih da sam to ožaljen i ja.

I ja osetih da su zraci ovi I noć što ide da se spusti lako Na krv iz rana i obale rečne; I ja osetih da su ljudski snovi Uvek zemalj

I ja osetih da su zraci ovi I noć što ide da se spusti lako Na krv iz rana i obale rečne; I ja osetih da su ljudski snovi Uvek zemaljski, bez dobrote večne, I zašto ljudi da umiru tako.

Onako mio, al' nešto bon: Odnekud ga nose uzburkani vali. Kad mu videh lice, ja osetih suze: Pružih njemu ruke, dubina ga uze. Ja opet sanjam. Došla mi kći, I dan veliki: sunce je greje. Ali i s njom mati.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Ali ono što sam video sa broda, prevazišlo je sva moja očekivanja. Osećao sam se zaplašen i osetih kako bih bio srećan da se okrenem i vratim u Idvor. Svet izvan Idvora izgledao mi je suviše veliki i zagonetan.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

životu sam pobio toliko ljudi i nikada mi srce nije štrecnulo nad njihovim telesima, a sad mi se nešto prekide u duši n osetih i bol i sram i strašnu ljubav prema krvniku, ovakom istom mučeniku kao što sam i sam.

Petrović, Rastko - AFRIKA

digoh pogled i videh životinju, sasvim šarenu, nalik na pantera, ali mnogo manju, kako me mirno posmatra sa praga. Osetih strahovit strah, ustadoh od stola i brzim korakom pređoh u prostoriju koja je iza mene a u kojoj je spavao N.

Odjednom osetih da sam bedan, slab, da ću, ako iziđem iz ovoga, lipsati u „bifeu“ ili kampmanu; bedno nećkajući se i odbijajući,

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Približujući se glavnom mestu onomadašnjeg razbojišta, prvo osetih užasan, ugušujući smrad. Bpeli letnji dani, pa se mrtvi brzo raspadaju i trunu.

Sedeći u ovakvom raspoloženju najedanput osetih da me sastrag zagrliše dve male, koštunjave, suhe i hladne ručice, a na samom uhu nekakav slabačak, potmuo detinji glas

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Šlem na glavi postao je vreo te sam ga skinuo, a glavu uvezao maramom. Jedva sam jednom podišao pod planinu i tada osetih malo svežinu. U početku su Bugari gađali ravnicu i niko živi nije smeo da se pojavi preko dana.

— A sad?... Ćutite... mali moj. Ha-ha-ha! — cerekala se grozno. — Čujete! — i unese mi se u lice, da već osetih gadan zadah njenih usta. Jeza me je podišla. — Čujete!... Večeras bićete moj ljubavnik... — Nikada!

Bojić, Milutin - PESME

Slapi tvoje krvi da mi rane rose, Da u meni rikne mladost onih dana Kad Saulu pevah himne um što nose, Kad osetih okov Mikhinih usana, Okov poljubaca! A sad okov zlata. Mesto mramor-tela gnoj nesitih rana.

Nastasijević, Momčilo - PESME

A nebo plavo, i senke šaraju put. SEĆANjE 1 U tihu sobicu moju đurđevak unese neko. I osetih na duši sloj zaborava siv, prahom kad vreme pospe zaturenu tvar.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Kada stupih na ulicu, osetih sav teret svoje misije. Onda tek shvatih šta se sve od mene očekuje i kako sam brzo i nepromišljeno primio na svoja

To sam i radio. Sa dimom duvana i mirisom kave izleteše kroz otvoreni prozor stid, očajanje i bes. Ja osetih kako mi krv struji življe po žilama, misli bude u mozgu, a samopouzdanje u srcu.

Upisao sam se, po davnašnjoj želji moga oca, u realku. Već na prvim časovima osetih da moja znanja nisu takva kao što sam uobražavao. U čitanju na glas nisam imao nikakve prakse, pa ni u pisanju.

Ali nastade aneksiona kriza, zagrozi rat između Austrije i Srbije, ja osetih da nisam na pravom mestu. A dođoše i druge nedaće.

Stanković, Borisav - TAŠANA

Glavu sam u torbu metao, da dođem do nje. Ali, kad je poljubih, oh! odmah osetih kako mi njena usta nisu slatka kao što bi tvoja možda bila. TAŠANA (uznemireno, uplašeno, zvera da ko ne čuje): Ćuti!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

— To neću dati ja! Ne trpim popove, ni vaše ni naše! Neće Luka u popove, ne dam, i kraj... Osetih da sam se osramotila, i da sam možda i dete izgubila, ali moja šlajferka baš ništa, samo ugovor potvrdila.

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

— E, to je. Ti si već otrovana! Ja nastavih istrajno i pojedoh devet drvaca, pa i ja izgubih apetit i osetih da me grebe u grlu. — Svršeno! I ja sam otrovan! — rekoh svečano, kao što u takvome trenutku treba reći.

— reče direktor, i ja nanovo sagledah lomaču, i osetih plamen kako me liže, i videh tri onesvešćene tetke prostrte po zemlji, i videh Maricu uplakanu, i videh apotekara kako

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Naši su rovovi prazni. Evo ih Nemci u vinogradu. — Pst!... Dosta, znam!... Zovi mi vođe odeljenja... Osetih žmarce niz leđa. Pokajah se što sam ostao. Ali najednom mi pade na pamet da me Nemci mogu sresti na putu i kad sam sâm.

— Ura, ura, ura! — Zaustavi! Konj se prope. Bičevi zafijukaše. Top prolete... Oni u porti trče... Zgaziće me!... Osetih bol u ramenu... A onaj trči ogradi... Konj zapinje kao pobesneo... Ali se baterija vuče kao crevo...

Ali Mića se namršti i pribi se na moje grudi. Ja ga umirujem i kažem kako je čika dobar čovek. Osetih neku toplinu u duši, što se ovo nejako dete sa poverenjem predaje meni, pa ga pomilovah.

Ali njega baš to zanima. Uto šofer pritisnu na trubu, Mića se sav zanese i osetih kako se migolji na mome kolenu, hteo bi da siđe, te da i on dohvati za trubu.

Hteo bih da ga izbegnem, da ga razbijem jednom... Nada mnom je stajala nečija glava i osetih kako mi nešto hladno i prijatno prelazi preko lica... Moju pažnju privlači neki opojan miris. Otvorio sam oči.

Petrović, Rastko - PESME

Ležeći, lice zamočeno u svod, Sveg u suzama smuti me strašni jad; Doziva, providnosti njene, ne osetih plod; Po rubu, svuda, iskusivši glad.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti