Obradović, Dositej - BASNE
A hud i visokouman, kako mu se stane ščastije osmijavati, sasvim poludi, zavri mu se mozak, niti ga već njegova koža vmještava.
hranu i život svoj u persima njejzinima, kao da već savršeno zna da se bez nje plače, nju želi, na nju se najpre počinje osmijavati, i nju kao svoje prvo blaženstvo miluje i ljubi.