Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Zar sâm ostah Gradu na braniku? Da dočekam svu tu silnu vojsku, imam đulad: koštice trešanja, da dočekam topovsku paljbu, imam
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Npr., kaže: — Eto, ja ostah kao suho drvo u planini! Pa udri — ridaj. Mladost — ludost, starost — slabost! Sutradan po pijanstvu Arsenovu dođe
Svi ćute. Niko se ne usuđuje ni da sjedne. I pop stoji, a bijela mu brada čas pô zaigra. — Ja, — veli — braćo, ostah tako sam samohran sa ovijem crvom. Tako je božja volja, neka mu je slava! Ali dijete valja gledati.
— Ja sam se — veli pop — učio u moga oca koji je popovao u stara vremena, pa kad ga ubiše Turci, ja ostah siroče i pobjegoh u ovo selo, gdje me poslije vlast zapopi. — A onako nijesi, da rečeš, kakijeh škola učio?
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Vječno, sjetan, mislio sam na nju, ostah vjeran starom obećanju.“ Jednog dana, kad se natrag vratim, k'o tuđinac, uozbiljen tmurno, već me niko dočekati neće
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Bogme, oni se tu sastaše i mene jako izbiše, te ja ostah bez besa, crna garova i zelena zeljova. Sirječ!... ...Rekla meni baba Joka, da se manem puške i pištolja, pa da idem na
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Gde si, sunce ogrejano? Gde si dosad bio? Ta sinoć se tebi mlada Baš zacelo nada'! Sunce zađe - pade tama A ja ostah sama! Ala ljubiš, moje lane, Ala grliš slavno! Ljubi, grli, dok ne svane Ta već nesi davno!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
„Toliko vremena prođe od poslednjeg našeg viđenja, ostarismo i ostah te željan... a znaš da boljeg prijatelja nemam“... i šta ti ja znam. Otvorim pismo: tačno kao što sam očekivao.
Pa uze stvari i pređe u treću klasu. Sa ostalima za kragujevački voz ode i narodni poslanik, a ja ostah sam u onoj istoj vreloj atmosferi u kojoj je, posle njihovog odlaska, još zadugo brujalo od burnog sukoba dva sveta, ni
Ja pretrnuh i sa mačijom opreznošću ostah da vrebam, slušajući kako mi udara srce koje sam svom snagom stegao o kamen.
Miljković, Branko - PESME
Zbog tvoje nadmoći ostah pust i sam, Što snih zaboravih, pa me prože plam, Dok na kraju tvog imena bukti baršun Ptice što prelete svet unazad
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ah, na žalost gorku mi ostah ja bez slavi! Morala sam već poći ja k različnim carem, gorke suze lijući mećem se u jarem.
Sama ostah v žalost. Voždi moji pali, Carije i knjazi, Ben v drug vozridali, Skončali sja blazi: Preselih eja v strani S čadmi razo
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
, pretvorila u porodično slavlje koje je trajalo skoro nedelju dana. Zatim se moji rođaci raziđoše, a ja ostah sam u Beču da stupim u praktični život. O tome sam imao svoje određene namere.
Petrović, Rastko - PESME
i njome znati sve I za vratima čekah krišom rođaj ti večno slavan I jedino rad tvoga lika žrtvovah one sne Ceo dan ostah skriven ukočeno motreći ti hod Potom bih noću besneo divlje, vikao zvučne reči I međ onima što me kore ne bih
Ceo dan ostah, krišom ukočeno motreći ti hod, Potom bih noću besneo divlje, vikao tajne reči, I međ onima, što me kore, ne bih razazna
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Ne dade mi ulesti. I opet se pokusih ući, i daleko od onih vrata nešto kano vetar otište me i samosama ostah stojeći mi u ženskoj priprati.