Upotreba reči osušilo u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Strašno!... On se opet spusti na stepenice... Osećao je zimu i žeđ. Grlo mu se osušilo, a on ne imade ni vode. Stade lupati u vrata. — Šta ćeš? — zapita ga glas spolja. — Dajte mi vode!

Radičević, Branko - PESME

A Mileta?... Oh, mani me sade... Ko će pričat te goleme jade? Ali evo šta je posle bilo — No se meni grlo osušilo... Dajde, brate, lozovine malo, A tako te drago ne varalo!

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

— Ima li opasnosti pri odlasku? — Bili bismo sasvim iskvašeni od talasa. — To bi se već osušilo. Ja mislim da, pošto je opasno za povratak, vi možete piti vina večeras i na ostrvu, a ujutru se vratiti.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Dah se u grudima steže, grlo promuklo i osušilo se, iz celog tela bije neka vatra, pa ipak je tako hladno, da bih rado stao na ovom sunčanom prigrevku...

Ćipiko, Ivo - Pauci

Tek Ivo je želeo čuti izbliza toga čudaka. Sunce ga je časom osušilo i počelo prožigati, a opakljeno drvo gorjelo je ispod njega. Napokon se usmjeli: — A gdje vam je oni sveti Nikola?

— Gledaj, molim te! — govoraše zabrinuto djevojci. — Grožđe naoko gine... Nu, kako se osušilo i nabralo zrnje! — Reka bi da zdrije, a onamo kruto je, trpko, k'o octo... Evo ti, na, okusi!

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Kad su doveli Janju koju su našli u jednom selu kod Arilja, Jevđenije je samo zanemeo. Videlo se da mu se grlo osušilo. Bila je to takva lepotica, jedno tako zgodno stvorenje, takva jedna retkost da je čovek morao verovati kako je Dadara

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

“ On prestade da govori, osećao je da se približio, na dohvat ruke, rešenju svoga velikoga problema, a grlo mu se osušilo od uzbuđenja pri toj pomisli. On morade ponovo sesti.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti