Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
Dugo su se tako vozili niz rijeku sve u razgovoru, dok mačak ne povika iz džaka: — Stoj, osjećam čarobni miris pržene ribice! — I meni miriše vino! — uzviknu čiča Trišo — sigurno je blizu neka krčma.
— Hajde da malo popipamo i da omirišemo džak — predlaže poljski miš, a ja već osjećam njegove sitne šapice kako me golicaju po kičmi. Rđa jedna poljska, penje se na džak baš uz moja leđa.
Oho, evo ga, stao je. Šapatom zove poljskog miša: — Rođače, popni se ovamo da pomirišeš. Ovde nisu čista posla! Osjećam u džaku nešto vrlo sumnjivo.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Na žalost, ni one druge nisam izmaštao, mrke ubice s ljudskim licem. O njima ne mogu i ne volim da pričam. Osjećam samo kako se umnožavaju i rote u ovome stiješnjenom svijetu, slutim ih po hladnoj jezi, koja im je prethodnica, i još
— Znam ...ne govori. Ja još uvijek osjećam na sebi njen pogled, kos i nepovjerljiv. To u meni i sad pulsiraju i luduju mojih uznemirenih četrnaest godina.
Peckao me je u tim suzama gorko-slan ukus našeg zavičaja. Evo, opet ga osjećam, ima ukus pelina, koji škrto miriše na suncem oprljenom kamenjaru.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Često sam se u djetinjstvu zamišljao kao drvo. I činilo mi se da tačno osjećam što osjeća drvo, samo što ono nije toga svjesno i ne zna da to izrazi: stojim tako u šumnoj, mrkloj noći, slijep (jer
Valjda smo jedno drugom već sve rekli. Osjećam pouzdano da će sutra opet biti sunčan i vedar dan. I radujem mu se, kao seosko dijete nedjelji sa čistom bijelom
Činilo mi se da i u samom ukusu vode s mastikom osjećam neki odbljesak nerealnih, šimeričnih prostora, pa sam je pio i onda kad nisam bio žedan, kao iz nekog duga prema
A ja, naravno, nisam takav poltron da bih se tim zadovoljno koristio i to bez pogovora primao, već uvijek osjećam potrebu da odlučno, i iskreno s punim uvjerenjem, to odbijem i da ljude razuvjeravam.
Ali sam ipak toliko poltron da, pored toga, osjećam i potrebu da mi se to ne povjeruje. I ko zna šta li sve ja nesvjesno ne radim (s onom rafiniranom lukavošću koju
Sve to dopire do mene sordinirano, izdaleka. I, iz ove moje sigurnosti, gotovo zabavno. Jer ja se osjećam dosta bezbjedan. Ovdje sam ostao nepoznat ili neotkriven. Ja dakle nemam da strahujem da će iko pokucati na moja vrata.
Velika, bezmjerna tišina u uskom prostoru između mene i paviljona preko puta, između mene i svega. I čisto ćutilno osjećam kako se, nekom čudnom transsupstancijacijom, ta tišina pretvara u vrijeme. Mrtvo, bezmjerno vrijeme.
” — osjećam da se time baš ništa ne bi promijenilo. Niukoliko time ne bi bili osiromašeni moji unutrašnji sadržaji, niukoliko umanjen
A pokušaji raščišćavanja i lučenja tu me redovno iznevjeravaju. Pred tom distinkcijom osjećam uvijek izvjesnu malu tremu.
Dugom vježbom izoštravalo se to novo čulo. Činilo mi se da osjećam kako me čisto tjelesna gravitacija vuče prema onoj strani svijeta.
ili jedno duševno stanje, i ništa drugo (ja, na primjer možete mi se smijati koliko god hoćete — nastupe uvjerenosti osjećam čisto fizički, kao neko toplo gamizanje iznutra), razumljivo je što je i ono podložno toj vječitoj fluktuaciji, tom
Da, hvala dragom bogu, svaki nas je dan manje. Osjećam se kao neka nadživjela pretpotopna neman, kao neki arheopteriks. Doskora će nas sasvim nestati.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
bršljan, a iz procijepa vise dugi, žuti cvjetovi; dok uđoh, nesta mi ispred očiju one pune, danje svjetlosti, a u sebi osjećam nešto starinskoga, praznog.
Izlazeći osjećam da je maestral duhnuo. A kad iziđosmo pred manastir; dođe mi u susret svježi lahor. Pučši oživjela, modri sa živo, a
A školj valovi, pjenušeći se, oivičiše čistim, bijelim porubom... Sjedeći pod borovima, istinski osjećam svježinu života, a u pameti od svih utisaka iz manastira ostadoše mi živo usječene svijetle oči zarobljena magareta.
Vidiš, ovoga časa dok se sastasmo, ponese me um k tebi kao i uvijek. Bog zna što je to! Ne znam, ali čisto osjećam kako mi plamen udara uz obraze.. . Poganluk, pa eto! — završi. Preko pune vučije voda se zaleva, a oni još stoje.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Znam ja i osjećam nevolje tvoje i crni čemer što ti je stegao dušu tvoju. 3nam ja to sve i osjećam, ali mi ne daju pjevati o srećnim
Znam ja i osjećam nevolje tvoje i crni čemer što ti je stegao dušu tvoju. 3nam ja to sve i osjećam, ali mi ne daju pjevati o srećnim danima minula vremena, ali mi ne daju kukati nad opštim jadom tvojim.
Ćipiko, Ivo - Pauci
De, ti, prihvati bolje! —Pusti, razgovaraj! ... Slatke si besjede. —Nema među nama duga razgovora... Čisto kod tebe osjećam nekakovu slast u životu... Čudo božje, kako je ovo iznenada nadošlo; potegla nas krv, e, nije drukčije! ...
Ne znam što da vam pišem; još osjećam svu slast što je proživih ovoga časa kraj živoga mora. U meni je sreća; sve se oko mene topi u ljubavi, no vas nema...
— Meni je već dodijalo, — reče, kad su poodmakli. — Gladan sam! — Nisam ni ja objedovao, pa se ipak osjećam dobro, — opazi dum Frane. — Jer se ti nadaš popravci crkve, — nasmija se Ivo. — I nadam se! — Vama je lako!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Šuljaju se oni sa svih strana — šapatom reče Lunja. — Kako ti to znaš? — obrecnu se Stric i pretrnu. — Znam. Osjećam da dolaze. — Dolaze?! Ko dolazi? — skoči Stric i poče da zvjera oko sebe.