Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Pere u mehani nikad se ne zatvaraju vrata, ni danju ni noću, sve to napolju i unutra od muzike i ljudstva zuji, bruji. Otisnu li se lađari, dođe opet druga lađa, pa sve to tako ide svaki dan, svaku noć.
Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
čudom i nerazumijevanjem, podiže ruke i zakratko ostaje nijem: nit je čovjek šta ukrao, nit se tukao, a eto ti, opet, otisnu se niz urvinu kamen, prolomi se led pod nogama, grom puče - tako nešto! i ode Nidžo, nestade ga.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
čudom i nerazumijevanjem, podiže ruke i zakratko ostaje nijem: nit je čovjek šta ukrao, nit se tukao, a eto ti, opet, otisnu se niz urvinu kamen, prolomi se led pod nogama, grom puče — tako nešto! — i ode Nidžo, nestade ga.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Dreknu gazda, maglu hvata, u tom Žuća iza vrata, otisnu se kao bura, otkide mu pola tura.
Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE
kroz koje prolaze sve evropske i afričke jegulje hitajući svome zajedničkom plodištu, pre no što se sa azorskih platoa otisnu u okeansku dubinu na kojoj se ovo nalazi.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Gospoda, dišući kao ciganski mjehovi, protiskoše se kroz vojnike. Konte Pjero, pošto prošaputa nešto sa svojima, otisnu se od njih, te se primače k ivici bedema.
doma naši, doma!“ ali još jače no prijed tako da se svi nasmijaše. Na te njegove riječi, otisnu se iz gomile dvoje momčadi, jedna djevojka i nevjesta jedna, te iziđoše kroz kapiju; ostali šljedovaše njihovu primjeru;
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ Car | mu da ministra, baš onoga kom je šćer svoju obećao bio. I tako se oni otisnu i stanu ploviti. Kad doma dođe, otac mu se začudi, oklen tako ubrzo doma se vrati, i brod ljepši i viši dobavi.
“ Oni onda prodadu sve svoje imanje, i otisnu se ploviti. Ministar ovi gledao je svakojako mladog našljednika careva a vjerenice svoje muža da ubije, ne bi li se on
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
„Koji mu je vrag jutros!?“ — veli fra-Brne. Najposlije vesla udariše i lađa se otisnu. Stipan stao nasred nje, držeći jednom rukom konja za uzdu, a drugom zaklanjajući oči od sunca.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
dok ja opljunem u ruke da priuzmem za grane, gotov sam ih ispustiti, — pa pusti vrbu da bi pljunuo u ruke, a oni se otisnu svi u vodu te se podave, osim prvoga koji je znao plivati.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
nikad ako dobri ako zli bili, nikad nas od sebe ne odbija ni odmeće kano naši otci koji su nas izrodili, te vremenom i otisnu nas obaška od sebe.