Ćosić, Dobrica - KORENI
„Bog zna da tu je muž jalovak. Zašto onda da se patiš kad si zdrava i lepa?“ Simka je huknula, otkinula tikvin cvet i zgnječila ga prstima. „Samo bi za to birala čoveka. Sa seljacima — nikad!
Mogao je on još u livadi, kad su plastili seno. A nije hteo. Opet se nasmeja. Muklo i kratko. Parče mesa mu otkinula sa plećke, a on nije u inat. Zato što ga je gonila kao Turčin.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I tako se Kalpurnija otkinula od kuće i od našeg mjesta — i ona za nekakvom svojom zvijezdom kao, nešto kasnije, i ja za svojom — i započela onaj
Nastasijević, Momčilo - PESME
XIV I to pa to, i sve to. Na kužne međe prečista bude, kad stala. Nečisti kap čedno se otkinula i pala. S mesecem to tiho tek izmili setna budala. I to pa to, i sve to.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Bacao bi katkad sumnjičave kratke poglede na lulicu odakle smo očekivali prvu kaplju. I ona je kanula. Otkinula se sa uglačane ivice lule i bućnula u praznu testiju. Zatim su, jedna za drugom naišle ostale. Puć, puć, puć buć.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
peškirom; na bradi mu veliki flaster; košulja pukla na leđima; pantalone se izvukle iz čizama, i na jednoj se nogavici otkinula sva dugmeta. Prsnu u smej i gospa Nola. Prsnu u smej i Švaba. — Tvabuta, Neno! i digao dva prsta.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Tu brigu pokušala je moja tetka da ublaži time što bi zavirila u moju budućnost i stoga je jednoga dana otkinula končić sa moje košulje, dala ga vračari, ova ga bacila u pun tanjir vode, promešala vodu štapićem i zadubila se duboko
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Koralna grana seti se koja je, takođe sanjala da ode u Gornji svet. Toliko je o tome mislila da se jednoga dana otkinula od dna i s talasima krenula u visinu.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Tu stražara od tamnice nađe, te mu rusu otkinula glavu, pa u vrata topuzinom gađa: „A izlazi, carevi haine! E je mene care opravio da ja vodim tebe i Aliju“.